Ellen Vandyck
Voditelj istraživanja
Svi smo naučili testove prazne i pune limenke za testiranje integriteta mišića supraspinatusa. Ranije su ovi testovi opisani jer se smatralo da stvaraju udar u rame, što bi opteretilo tetivu supraspinatusa. Te su tvrdnje kasnije opovrgnute, jer je utvrđeno da položaj za testiranje nije izolirao tetivu supraspinatusa od ostalih mišića. Ipak, fizikalni pregled mišića ramenog obruča kod sumnje na leziju supraspinatusa redovito uključuje procjenu ovih pretraga. Ova studija pokušala je pronaći položaj za izolirano testiranje snage supraspinatusa, gdje je pronađena najveća aktivnost mišića supraspinatusa i najmanja aktivnost pridonosnih mišićnih skupina.
U ovo istraživanje uključeni su zdravi ispitanici u dobnoj skupini od 18 do 40 godina. Površinske elektrode primijenjene su na prednji, srednji i stražnji deltoidni mišić, gornji trapezius, veliki prsni mišić, supraspinatus i infraspinatus.
Dominantna ruka testirana je na maksimalnu voljnu izometrijsku kontrakciju (MVIC) u različitim položajima abdukcije ramena, vodoravne fleksije i rotacije s primijenjenim ručnim otporom. Zatim je svaki položaj ponovno testiran, dok je držao bučicu od 1 kilograma, kako bi se dobila EMG aktivnost svakog mišića. Ove mišićne aktivnosti standardizirane su dijeljenjem ponderirane EMG aktivnosti s MVIC kako bi se dobila usporediva vrijednost.
Kako bi se identificirao položaj ramena gdje se može izolirati najveća aktivnost supraspinatusa, rezultati EMG aktivnosti srednjeg deltoida i supraspinatusa korišteni su za izračunavanje omjera S:D. Standardizirani ponderirani EMG supraspinatusa podijeljen je s onim srednjeg deltoida. Veći omjer S:D stoga znači da najviše aktivnosti dolazi iz supraspinatusa u usporedbi s deltoidnim mišićem.
Najveći omjer S:D dobiven je u položaju od 30° abdukcije, 30° horizontalne fleksije i vanjske rotacije. U ovom položaju najveći je doprinos mišića supraspinatusa u odnosu na djelovanje deltoida. Sljedeći najveći omjer S:D pronađen je pri laganoj promjeni položaja na 60° horizontalne fleksije.
Može se postaviti pitanje dodaje li izolirano testiranje snage supraspinatusa mnogo rehabilitaciji subakromijalne boli u ramenu. U posljednje vrijeme vode se mnoge rasprave o važnosti dijagnoze. Našu profesiju karakterizira klinička nesigurnost, no bez obzira na to, možemo pouzdano reći da fizioterapija ima vrijednost u rehabilitaciji bolova u ramenu. Umjesto da pronađu dijagnostičku oznaku za nečiju bol, Klintberg et al. u 2015. već je postulirao da se "odluke o fizioterapiji trebaju temeljiti na nalazima fizikalne procjene, a ne na strukturnoj patologiji".
Minimiziranje raspona abdukcije više izolira aktivnost mišića supraspinatusa. Ovo je logičan nalaz, budući da je supraspinatus depresor humeralne glave, a ne abduktor.
EMG, a posebno površinski EMG, nisu sto posto pouzdani, jer signali mogu biti podložni artefaktima okolnog tkiva i pokreta. Nalazi su, međutim, bili usporedivi s drugim EMG studijama. Malanga i sur. 1996. već je otkrio da je nemoguće izolirati aktivnost supraspinatusa od aktivnosti deltoida. Autori ove studije su lukavo riješili ovaj problem jer su koristili omjer S:D.
Ako želite testirati tetivu supraspinatusa i izbjeći veći doprinos deltoidnog mišića, najbolji testni položaj je abdukcija od 30° i horizontalna fleksija od 30° s rukom u vanjskoj rotaciji. Stoga nije potrebno uključiti raspon abdukcije od 90° jer će ovaj položaj više aktivirati deltoidni mišić.
Dodatna referenca
Poboljšajte svoje kliničko obrazloženje za prepisivanje vježbi kod aktivne osobe s bolovima u ramenu s Andrewom Cuffom i Krećite se kliničkom dijagnozom i upravljanjem uz studiju slučaja igrača golfa s Thomasom Mitchellom