Uvod

Snaga mišića kuka često je smanjena kod osoba s femoroacetabularnim udarom , što tjelovježbu čini prikladnom opcijom liječenja. Međutim, mnogi se podvrgavaju operaciji prije sudjelovanja u programu vježbanja. Trenutačne međunarodne konsenzusne smjernice preporučuju da se prva linija liječenja treba temeljiti na vježbanju i trajati najmanje 3 mjeseca. Ipak, do danas nije utvrđeno liječenje vježbanjem femoroacetabularnog sudara. Zato je trenutna studija htjela ispitati izvedivost 3 mjeseca treninga snage za femoroacetabularni udar

Metode

Ova studija izvedivosti imala je za cilj procijeniti sigurnost i izvedivost 12-tjednog programa treninga snage kod osoba s femoroacetabularnim udarom. Prihvatljivi su bili sudionici između 18 i 50 godina kojima je dijagnosticiran femoroacetabular impingement sindrom, prema Warwick sporazumu .

Dijagnostički kriteriji prema Warwicku uključuju trijas simptoma, kliničkih znakova i slikovnih nalaza koji moraju biti prisutni za dijagnosticiranje FAI sindroma:

• Simptomi uključuju bol povezanu s pokretom ili položajem u kuku ili preponama. Bol se također može osjetiti u leđima, stražnjici ili bedru. Osim boli, pacijenti također mogu opisati škljocanje, hvatanje, zaključavanje, ukočenost, ograničen raspon pokreta ili popuštanje.
• Klinički znakovi mogu uključivati: test udarca kuka koji reproducira pacijentovu tipičnu bol. Najčešće korišteni test je unutarnja rotacija fleksije adukcije (FADIR), ali je osjetljiv, ali ne i specifičan. Često postoji ograničen raspon pokreta kuka, obično ograničena unutarnja rotacija u fleksiji.
• Dijagnostička slika iz anteroposteriorne radiografije zdjelice i lateralne slike vrata femura može otkriti morfologiju brijega ili kliješta
  • CAM morfologija: Alfa kut ≥ 55° na anteriorno-posteriornoj radiografiji
  • Morfologija kliješta: lateralni kut središnjeg ruba > 39° na anteriorno-posteriornoj radiografiji
• Simptomi smanjene funkcije i bol u kuku koji narušavaju kvalitetu života vezanu uz kuk

Intervencija se sastojala od 12-tjednog programa jačanja i sastojala se od 7 nadziranih sesija i 29 sesija kod kuće. Vježbe su se temeljile na prethodnim dokazima Kempa i sur. (2018) , a autori su također dodali vježbe na temelju svoje kliničke stručnosti. Vježbe su uključivale:

• Ekstenzija kuka
• Addukcija kuka
• Abdukcija kuka
• Fleksija kuka
• Čučeći

Ove su vježbe napredovale i postupno postajale teže tijekom programa.

Pacijenti su educirani o patofiziologiji femoroacetabularnog sudara i informirani o provociranju položaja kuka poput duboke fleksije kuka i unutarnje rotacije. Rečeno im je da pokušaju izbjeći te položaje.

Izvedivost studije mjerena je kao broj dovršenih treninga snage, kako je navedeno u pacijentovom dnevniku treninga. Iz tih podataka izračunato je pridržavanje programa, što je bio i interesantan rezultat. Visoko pridržavanje programa utvrđeno je kada je više od 75% planiranih sesija završeno.

Sekundarni ishodi uključivali su Kopenhagenski rezultat ishoda kukova i prepona (HAGOS), Međunarodni alat za rezultate kukova (iHOT-33) i skalu sportske aktivnosti kuka (HSAS). Ispunjen je i upitnik kojim su se mjerila očekivanja i zadovoljstvo sudionika u vezi s intervencijom. Snaga mišića procijenjena je pomoću fiksiranog ručnog dinamometra. Stabilnost i ravnoteža mjereni su Y-Balance testom. Ishod izvedbe uključivao je skok s jednom nogom na daljinu. Promjena od ≥15 cm smatra se klinički značajnom za posljednja dva (MCID).

Rezultati

U studiju je bilo uključeno 15 pacijenata, od kojih 11 žena. Njihova prosječna dob bila je 38 godina.

Svih petnaest završilo je program treninga snage. Sudionici su završili 69% treninga snage. Nisu prijavljeni nikakvi neželjeni događaji. Bol se nije pojačala nakon treninga snage. Tijekom tjedana programa treninga snage, bol prije treninga smanjila se u prosjeku za 10 bodova od prva dva tjedna do zadnja dva tjedna.

Svi osim jednog sudionika napredovali su do zahtjevnijih razina vježbanja.

Nisu uočene promjene u sekundarnim ishodima koje su prijavili pacijenti. Uočena je mala promjena u Y-Balance testu, ali to je bilo ispod praga klinički značajne razlike. Skok s jednom nogom za udaljenost poboljšan je iznad praga MCID-a. Mjerenja snage pokazala su srednje promjene iznad praga minimalne klinički važne razlike od 0,15 Nm/kg, ali je donja granica intervala pouzdanosti bila ispod praga.

Pitanja i razmišljanja

Stopa završetka studije bila je visoka. Svi subjekti su završili ispitivanje i završeno je 96% treninga snage. Sudionici su bili pozitivni o programu treninga snage. Unatoč tome što je ispitivanje otkrilo značajne razlike koje premašuju minimalno klinički važne razlike za snagu kukova i skok s jednom nogom za trening na daljinu, nisu zabilježene značajne razlike u ishodima koje su prijavili pacijenti. Štoviše, 6 od 15 sudionika (40%) imalo je operaciju na kraju obuke zbog femoroacetabularnog sudara. Studija je spomenula da je nakon završetka 12-tjednog programa obuke kontaktiran kirurg koji je regrutirao kako bi isplanirao buduću strategiju liječenja.

Ako se sudionici nisu poboljšali nakon tri mjeseca, operacija je bila opcija. Međutim, tri mjeseca su mi prekratka. Sindrom femoroacetabularnog sudara razvija se postupno od rane adolescencije zbog mehaničkog udarca u kuk. Optimiziranje muskulature kuka i izvedbe moglo bi ponuditi bolje dugoročno olakšanje simptoma.

Kladim se da bi, da regrut za ovu studiju nije bio kirurg, protok sudionika na operaciju bio manji ili barem ne već 3 mjeseca. Femoroacetabular impingement sindrom je stanje karakterizirano postupnim razvojem i progresijom mehaničkog sudara u zglobu kuka, koje često počinje u ranoj adolescenciji i pogoršava se tijekom godina. Unatoč sporom početku, općenito se očekuje da program vježbanja može značajno ublažiti simptome. Međutim, s obzirom na kroničnu prirodu femoroacetabularnog sudara i dugoročne učinke na funkciju kuka, kratka intervencija od samo 3 mjeseca možda neće dati značajne koristi. Bitno je prepoznati neslaganje između postupnog napredovanja femoroacetabularnog sudara i očekivanja brzog poboljšanja od relativno kratkog programa vježbanja. Kao takav, savjetovao bih nekome da sudjeluje i isproba funkcionalni trening snage najmanje 6 do 12 mjeseci prije razmatranja operacije. Umjesto da vidim nekoga 2-3 puta tjedno u klinici za fizioterapiju, uložio bih u solidan program vježbanja s mjesečnim praćenjem kako bih postupno napredovao u vježbama. U slučaju da se nakon tog dugog razdoblja ne vide nikakva subjektivna poboljšanja, tek tada bih razmišljao o operaciji.

Pričaj štreberski sa mnom

Usporedbom sudionika koji su bili na operaciji s onima koji nisu otkrili da su oni koji su bili na operaciji imali lošije rezultate prema navodima pacijenata i prije i nakon programa obuke.

Prilikom tumačenja nalaza treba uzeti u obzir malu veličinu uzorka i činjenicu da je studija namjeravala ispitati izvedivost programa treninga snage za femoroacetabularni udar. Čini se da je program treninga snage siguran i izvediv. Pridržavanje je bilo dovoljno, što je pozitivno jer je samo 7 od ukupno 36 sesija bilo nadzirano.

Očekivanja pacijenata također mogu biti faktor koji treba uzeti u obzir. Znajući da su ovi sudionici izabrani iz specijalizirane ortopedske klinike i da je kirurg nakon 3 mjeseca odlučio o daljnjem planiranju liječenja, možete očekivati ​​da su ovi pacijenti možda skloni operaciji od samog početka studije. Na primjer, pretpostavimo da očekuju da će operacija pomoći kod njihovih simptoma i da se posavjetuju s kirurgom, ali im je rečeno da prvo pokušaju s konzervativnom terapijom tijekom 3 mjeseca. U tom slučaju bi mogli očekivati ​​da će ova tri mjeseca premostiti razdoblje čekanja na operaciju.

Komponente programa treninga snage trebalo bi dodatno proučiti budući da je samo 5 vježbi uključeno u ispitivanje. Iako su bile napredne, uglavnom su bile usmjerene na kukove. Bilo bi zanimljivo vidjeti hoće li vježbe usmjerene na core, koljena i funkcionalne pokrete ili pokrete specifične za sport u većoj mjeri povećati ishode koje su prijavili pacijenti.

Unatoč odsutnosti promjena u ishodima koje su prijavili pacijenti, snaga kuka značajno je povećana, iznad praga za klinički relevantna poboljšanja. Ako se provede pokus duljeg trajanja i s više od 5 vježbi za kukove, možemo razmotriti važnost jačanja za femoroacetabularni udar. Rad Walla i sur. (2016.) mogao bi vam poslužiti kao polazište.

Nosi poruke kući

Ova studija ispitala je izvedivost programa jačanja za sindrom femoroacetabularnog sudara i otkrila da je siguran i ostvariv. Sekundarni ishodi otkrili su da je snaga značajno povećana na klinički relevantnu razinu. Bolovi se nisu pojačavali zbog jačanja i s vremenom su se smanjivali. Relevantni broj sudionika otišao je na operaciju nakon završetka 12-tjednog jačanja, ali metodološke odluke autora mogu to djelomično objasniti. Bilo bi potrebno dodatno proučiti učinkovitost ovog programa jačanja kao primarne mjere ishoda i uključiti više od 5 vježbi usmjerenih na kukove.

Referenca

Kierkegaard-Brøchner i sur., Sigurnost i izvedivost programa treninga snage pod vodstvom fizioterapeuta kod pacijenata sa femoroacetabularnim impingement sindromom. JOSPT Open (2024.)