Uvod

Odbojkaši često poduzimaju pokrete koji se ponavljaju kao što je serviranje, što može znatno opteretiti njihova ramena. S vremenom te radnje koje se ponavljaju mogu rezultirati ozljedama. Prema istraživanjima, specijalizirani programi mogu izbjeći otprilike 50% sportskih ozljeda. Iako postoje uspješni programi prevencije ozljeda ramena za rukometaše, do sada nije postojao verificirani program za odbojkaše. Kao rezultat toga, cilj ove studije bio je razviti i evaluirati program prevencije ramena posebno za odbojkaše. Ideja je dati trenerima novi alat koji će im pomoći da smanje ozljede svojih igrača.

Metode

U istraživanju je sudjelovalo osam timova, ukupno 93 igrača. Četiri ekipe (50 igrača) raspoređene su u preventivnu skupinu, dok su ostale četiri ekipe (43 igrača) naslijepo raspoređene u kontrolnu skupinu.

Preventivni program studije poznat je kao "Program Sveučilišta u Liègeu". Namijenjen je integraciji u rutine zagrijavanja odbojkaša, zamjenjujući tradicionalno zagrijavanje. Program traje ukupno oko 24 minute i podijeljen je u tri dijela: vježbe trčanja (3 minute), preventivne vježbe (18 minuta) i završna vježba (3 minute).

Glavni naglasak programa je na vježbama jačanja, pliometrije i propriocepcije. Ove vježbe uglavnom su usredotočene na rame, ali također uključuju i druge dijelove tijela i kinetički lanac kako bi poboljšale ravnotežu i funkcionalno kretanje. Program uključuje vježbe kao što su jačanje vanjskog rotatora ramena s Therabandom, vježbe stabilnosti jezgre, vježbe propriocepcije ramena i gležnja, propriocepcije ramena s Therabandom, vježbe dodavanja, pliometrijske vježbe vanjskih rotatora i sklekovi. Kako bi se prilagodio različitim razinama sposobnosti, program također nudi vježbe različitih razina složenosti.

Rezultati

Uspoređen je rizik od ozljeda između intervencijske skupine (oni koji su slijedili preventivni program) i kontrolne skupine (oni koji nisu slijedili program). Rezultati su pokazali da je učestalost ozljeda manja u intervencijskoj skupini u odnosu na kontrolnu skupinu. Konkretno, preventivna skupina imala je incidenciju od 5,1 ozljeda na 1000 sati igranja, dok je kontrolna skupina imala incidenciju od 7,1 ozljeda na 1000 sati igranja. Ova razlika u incidenciji ozljeda dovela je do RR od 0,71 (95% CI 0,476 – 1,08).

Kada su ozljede ramena posebno uzete u obzir, 26,8% kontrolne skupine ozlijedilo je rame, dok je to učinilo samo 12,8% u intervencijskoj skupini. To je dovelo do RR od 0,47 (95% CI 0,193 – 1,173). Dvije trećine onih koji su zadobili ozljedu ramena imalo je povijest ozljede ramena.

Kod muških igrača, rizik od ozljeda ramena bio je značajno niži u preventivnoj skupini u usporedbi s kontrolnom skupinom, s omjerom rizika od 0,253 (95% CI 0,057 – 1,118). To je izračunato iz 31,6% igrača u kontrolnoj skupini koji su zadobili ozljedu ramena naspram 8% onih u intervencijskoj skupini.

Ozbiljnost ozljeda značajno se razlikovala između obje skupine, pri čemu je intervencijska skupina zadobila manje teške ozljede i ozljede s manjim utjecajem na izvedbu.

Glavni rezultati ovog istraživanja bili su usmjereni na procjenu izvedivosti i usklađenosti programa prevencije ozljeda ramena kod odbojkaša. Otkrili su da se nisu svi sudionici u potpunosti pridržavali vježbi. Dok je preporuka bila da se program završi dva puta tjedno, samo 16,67% sudionika se bavilo preventivnim vježbama više od 1,5 puta tjedno.

Pitanja i razmišljanja

Interventna skupina pretrpjela je 5,1 ozljedu po 1000 sati igranja, dok su oni u kontrolnoj skupini zadobili 7,1 ozljedu po 1000 sati. Ova razlika u incidenciji ozljeda bila je statistički značajna ako pogledate odgovarajuću p-vrijednost. O tome navode i autori, ukazujući na to da je preventivni program pozitivno utjecao na smanjenje rizika od ozljeda kod odbojkaša. Ne mogu razumjeti zašto je ovo moglo biti objavljeno budući da interval pouzdanosti obuhvaća nultu vrijednost budući da sadrži "1". Na temelju intervala pouzdanosti od 95%, ovo smanjenje ozljeda na 1000 sati igre nije statistički značajno, za razliku od ovdje objavljenog. Ispravno tumačenje statističkog testa od iznimne je važnosti kada se studija objavi, a nedostaci poput ovih zlorabe netočno tumačenje nalaza da bi došli do objave. Moglo bi se reći da su pogriješili u svom tumačenju, međutim od 3 takozvana značajna omjera rizika, nijedan nije ispravno protumačen. U svim slučajevima, interval pouzdanosti obuhvaćao je nultu vrijednost i nije bio značajan, ali su autori ipak izvijestili o statističkoj značajnosti.

Fizioterapeuti mogu odigrati ključnu ulogu u edukaciji odbojkaša o važnosti programa prevencije ozljeda i usmjeravanju u provođenju odgovarajućih vježbi. Na temelju rezultata ove studije, program prevencije doveo je do apsolutnog smanjenja rizika od (7,1-5,1=) 2 ozljede na 1000 sati igre. Ovo možda nije vrijedno truda implementacije ovoga u program kluba.

Kažem li da ne treba slijediti nikakve preventivne programe? sigurno ne. Ali moramo priznati da nije svaka situacija predvidljiva. Netko može izvrnuti gležanj dok izlazi iz automobila unatoč redovitom vježbanju stabilnosti. Ali programi prevencije koji bi se trebali provoditi u praksi bolje čine stvarne razlike, u suprotnom, to samo košta puno vremena i novca.

Jedan od razloga zašto ovaj program nije spriječio više ozljeda moglo je biti neoptimalno pridržavanje i usklađenost s programom. Trajanje i sadržaj programa možda će biti potrebno prilagoditi kako bi se poboljšala usklađenost i zadovoljile specifične potrebe igrača i trenera.

Pričaj štreberski sa mnom

Omjer rizika uspoređuje rizik u jednoj skupini s rizikom u drugoj. Međutim, postoji kvaka. Razmotrimo dvije studije: jednu u kojoj je rizik 0,2% i 0,1% u dvije skupine, a drugu u kojoj je rizik 90% i 45%. Oba bi ispitivanja dala isti omjer rizika od 2, što implicira da se intervencijska skupina suočava s dvostruko većim rizikom. Međutim, prva je studija otkrila tek neznatno povećanje rizika (0,1%), dok je druga otkrila daleko veće povećanje (45%). Kao rezultat toga, objavljivanje samo omjera rizika može učiniti učinak značajnijim u prvom scenariju i manje važnim u drugom. Od ključne je važnosti proučiti stvarne brojke kako bi se razumio točan učinak. Doista, ako usporedite 7,1 ozljeda s 5,1 ozljeda na 1000 sati igre, je li ovaj program vrijedan truda?

Svi igrači iz istog kluba raspoređeni su u istu intervencijsku skupinu. Ovo je bilo kako bi se osiguralo da se informacije iz programa prevencije ne dijele s kontrolnom skupinom.

Nosi poruke kući

Na temelju rezultata ove studije može se zaključiti da program prevencije ozljeda ramena kod odbojkaša ne izgleda obećavajuće u smislu izvedivosti i pridržavanja, niti smanjenja rizika od ozljeda (rame) kod odbojkaša.

Referenca

Tooth C, Schwartz C, Croisier JL, Gofflot A, Bornheim S, Forthomme B. Prevencija ozljeda ramena kod odbojkaša: Korisnost i učinkovitost rutine zagrijavanja. Phys The Sport. 2023 studeni;64:97-103. doi: 10.1016/j.ptsp.2023.09.006. Epub 2023, 30. rujna. PMID: 37812954. 

Dodatne reference

Szumilas M. Objašnjavanje omjera izgleda. J Can Acad Child Adolesc Psychiatry. 2010. kolovoz;19(3):227-9. Erratum u: J Can Acad Child Adolesc Psychiatry. 2015 Zima;24(1):58. PMID: 20842279; PMCID: PMC2938757. 

Tan, S. H. i Tan, S. B. (2010). Ispravno tumačenje intervala povjerenja. Proceedings of Singapore Healthcare, 19(3), 276-278. 

George A, Stead TS, Ganti L. Koji je rizik: Razlikovanje omjera rizika, omjera izgleda i omjera opasnosti? Cureus. 26. kolovoza 2020;12(8):e10047. doi: 10.7759/cureus.10047. PMID: 32983737; PMCID: PMC7515812.