Uvod

Iako je učinkovitost treninga otpora kod osteoartritisa prepoznata u zglobovima poput koljena i kuka, puno se manje pozornosti posvećuje manjim zglobovima, poput šake. Osteoartritis šake čest je kod starijih osoba i može uzrokovati simptome boli, ukočenosti i nedostatka snage, što može komplicirati svakodnevne aktivnosti. Ispitivanja koja ispituju osteoartritis većih zglobova kao što je koljeno posebno ukazuju na trening otpora kao prvu liniju liječenja. Nedavna meta-analiza Goha i sur. (2019) pokazali su da trening s otporom visokog intenziteta ima veliki učinak za smanjenje boli u usporedbi s vježbama niskog intenziteta. Nažalost, strah od pogoršanja može spriječiti korištenje treninga s otporom visokog intenziteta kao prve linije liječenja. Trening restrikcije krvotoka može poslužiti kao alternativa za trening s otporom visokog intenziteta, budući da vježbe imaju malo opterećenje, ali mogu proizvesti značajna povećanja snage i mogu uzrokovati manje boli tijekom treninga. Dokazi za trening otpora za osteoartritis šake su rijetki i kako bi se popunila ta praznina, provedeno je ovo ispitivanje izvedivosti kako bi se otvorio put za daljnja istraživanja.

Metode

Postavljeno je jedno slijepo randomizirano kontrolirano ispitivanje izvedivosti s 3 ruke koje je uspoređivalo savjete plus 6 tjedana treninga s otporom visokog intenziteta sa savjetima plus 6 tjedana treninga ograničavanja protoka krvi za kontrolnu skupinu koja je dobivala savjete samo kod ljudi s osteoartritisom šake.

Vježbe koje su se izvodile u obje skupine treninga bile su izometrijske vježbe hvata i štipanja te izotonični pokreti ekstenzije i abdukcije palca. Grupa koja je trenirala s otporom visokog intenziteta trenirala je sa 60% maksimalne voljne kontrakcije tijekom prva 2 tjedna i sa 70% tijekom trećeg do šestog tjedna.

U skupini koja je trenirala restrikciju protoka krvi iste su vježbe rađene, ali nižim intenzitetom od 30% maksimalne voljne kontrakcije u prva dva tjedna i 40% od 3. do 6. tjedna. Tijekom treninga sudionici su nosili manžetu za krvni tlak (širina: 13,5 cm, duljina 53 cm) na njihovoj ruci za vježbanje. Pritisak koji je isporučen na ruku bio je individualiziran za svaku sesiju i postavljen je na 50% arterijske okluzije sudionika.

Što se tiče progresije vježbe, i grupe za ograničenje protoka krvi i za trening s otporom visokog intenziteta izvodile su dvije serije svake vježbe tijekom prvog tjedna, tri serije tijekom drugog do četvrtog tjedna i četiri serije tijekom petog i šestog tjedna. Sudionici u grupi restrikcije protoka krvi izveli su 30 ponavljanja tijekom prve serije i 15 ponavljanja u sljedećim serijama. Grupa visokog intenziteta izvela je 10 ponavljanja u svakoj seriji.

Sudionicima u svakoj skupini iu kontrolnoj skupini dani su savjeti kroz brošuru koja govori o definiciji i uzroku osteoartritisa, znakovima upozorenja, dijagnozi i mogućnostima liječenja.

Rezultati

Pedeset i devet sudionika bilo je uključeno i randomizirano u 3 grupe. Rezultati pokazuju da je, iako preliminarno, pridržavanje tretmana bilo dobro, sa 78% u skupini s visokim intenzitetom i 89% u skupini s ograničenjem protoka krvi. Nije bilo razlike u boli izazvanoj vježbanjem i razine boli bile su niske (medijan NRS 0/10 u obje skupine). Napadi nakon tretmana bili su niski i pojavili su se u 1,6% odnosno 4% treninga u skupini s ograničenim protokom krvi i skupini s visokim intenzitetom. Postojao je samo jedan neželjeni događaj u skupini koja je trenirala s otporom visokog intenziteta, gdje se jedan sudionik povukao iz studije nakon prvog treninga zbog pretjerane boli. U skupini s ograničenjem protoka krvi nije zabilježen niti jedan štetni događaj.

U skupinama koje su vježbale više je sudionika reagiralo na liječenje u usporedbi s kontrolnom skupinom koja je primala samo savjete, iako za skupinu s visokim intenzitetom to nije bilo statistički značajno. Osoba koja odgovara definirana je kao:

„pacijent koji je prijavio poboljšanje u odnosu na početnu vrijednost boli ili funkcije ≥ 50% i apsolutnu promjenu od ≥ 2 od 10 bodova (≥20 od 100 bodova za FIHOA), ili poboljšanje u najmanje dva od sljedećih kriterija: smanjenje boli ≥ 20 % i apsolutna promjena ≥ 1 od 10 bodova, funkcionalno poboljšanje ≥ 20 % i apsolutna promjena ≥ 10 od 100 bodova, poboljšanje opće procjene pacijenta ≥ 20% i apsolutna promjena ≥ 1 od 10 bodova.”

FIHOA je odabrana za izračun broja osoba koje su odgovorile jer je posebno stvorena za OA ruku.

Broj potreban za odgovor na liječenje bio je nizak; 2 u skupini restrikcije krvotoka i 4 u skupini visokog intenziteta. Omjeri izgleda u donjoj tablici otkrivaju da je u usporedbi s kontrolnom skupinom, ljudi vjerojatnije imali koristi od vježbi otpora protoku krvi nego ljudi koji su imali koristi samo od primanja savjeta. Isto vrijedi i za trening s otporom visokog intenziteta, iako ovdje interval pouzdanosti od 95% otkriva da ovaj omjer izgleda nije značajan.

Bol se također smanjila s klinički značajnom razlikom u obje skupine treninga, ali ne i u skupini koja je primala samo savjete. U skupini s ograničenjem protoka krvi, bol se smanjila u većoj mjeri (-2,3 prema -1,8). Nisu pronađena klinički značajna poboljšanja u pogledu snage stiska. Obje skupine treniranja popravile su se za otprilike 10%. Prethodne studije sugerirale su da je poboljšanje od 20% klinički značajno.

Uzimajući u obzir upitnike, samo u skupini koja je provodila trening s otporom visokog intenziteta uočena je klinički značajna promjena na ljestvici specifičnih funkcija bolesnika (PSFS), s prosječnom promjenom od 2,8 bodova. U upitnicima DASH i FIHOA nisu zabilježene bitne razlike.

Pitanja i razmišljanja

"FIHOA je odabran za izračun broja osoba koje su odgovorile jer je posebno stvoren za OA ruku." Međutim, nalazi pokazuju da nije bilo statistički značajnih nalaza pa tako ni klinički važnih promjena u FIHOA. Stoga ostaje nejasno kako je izračunat broj onih koji su odgovorili.

Ova studija izvedivosti pokazala je poboljšanja u snazi ​​stiska koja su bila značajna, ali nisu dosegla prag od 20%, kako su sugerirale ranije studije, da bi se smatrala klinički relevantnim. Međutim, ovo povećanje snage stiska od 10% može biti obećavajuće, znajući da je postignuto u samo 6 tjedana kod ljudi u dobi od oko 70 godina. Demografija je pokazala da boluju u prosjeku 5-10 godina. Naravno, ovo ispitivanje ne daje teške odgovore jer je to samo studija izvodljivosti. Međutim, daje važan smjer za buduća istraživanja i neka od načela mogu biti korisna za kliničku praksu. Na primjer, možete motivirati svog pacijenta s informacijom da čak iu ovom malom ispitivanju i starijoj populaciji, nakon 6 tjedana treninga otpora za osteoartritis šake, već 10% povećanje snage stiska – što je važno za mnoge starije osobe u svakodnevnom životu – može se očekivati. Uz to, možete naznačiti da čak i kada bol postoji dulje vrijeme, ovo ispitivanje sugerira da to ne utječe na ishode. Širenje ovih pozitivnih poruka može motivirati vašeg pacijenta da se uključi u trening otpora za osteoartritis šake.

Pričaj štreberski sa mnom

Ova studija izvedivosti prijavljena je u skladu sa smjernicama CONSORT-a i bila je predregistrirana, kao što bi i trebala biti. Za analizu rezultata korišten je pristup prema namjeri liječenja. Procjenitelji su bili slijepi za raspodjelu grupa. Sudionici su bili stratificirani prema njihovoj osnovnoj snazi ​​stiska i to je dovelo do jednake prosječne snage stiska na početku u svim grupama.

Što se tiče treninga otpora, recepti za vježbe slijedili su preporuke Američkog koledža sportske medicine. Ovo je istraživanje bilo prvo koje je implementiralo trening restrikcije protoka krvi u trening otpora za osteoartritis šake kod simptomatskih ljudi i pokazalo je obećavajuće rezultate koje bi trebalo dodatno istražiti.

Vrlo obećavajući aspekt je da su se samo 2 sudionika povukla iz studije, jedan iz osobnih razloga, a drugi zbog pretjerane boli. Međutim, rezultati su pokazali da je bol izazvana vježbanjem gotovo nepostojeća i da nije dovela do pogoršanja boli. Stoga se čini da je vježba otpora za osteoartritis šake izvediva i da ne dovodi nužno do povećanja boli.

Nosi poruke kući

Što možemo naučiti iz ovih preliminarnih rezultata? U iščekivanju nalaza robusnog randomiziranog kontroliranog ispitivanja, ova nas studija uči da se ne trebamo bojati treninga s otporom za osteoartritis šaka jer on ne dovodi do pogoršanja boli i može pomoći u smanjenju boli kod starijih osoba. Snaga stiska nije se poboljšala na klinički značajnu razinu, ali trening otpora u trajanju duljem od 6 tjedana potencijalno bi mogao biti neophodan i obećavajući jer je ovo 6-tjedno ispitivanje već pokazalo poboljšanja od 10%. Ograničenje protoka krvi i trening otpora za osteoartritis šake, koji je prvi put proučavan u ovoj populaciji, čini se obećavajućim i izvedivim.

Referenca

Magni, N., McNair, P. i Rice, D. (2022). Šest tjedana treninga otpora (plus savjet) naspram samo savjeta kod osteoartritisa šake: Jednostruko slijepo, randomizirano, kontrolirano ispitivanje izvedivosti. Mišićno-koštana znanost i praksa , 57, 102491.