Uvod

Ozljede ACL-a javljaju se uglavnom u kontaktnim sportovima i dovode do značajnog vremena izostanka iz sporta. Bez obzira odluči li se netko za rekonstrukciju ACL-a ili ne, fizioterapija ima važnu ulogu u očuvanju funkcije kvadricepsa. Kod onih koji su se odlučili za rekonstrukciju ACL-a, utvrđeno je da prijeoperativna fizioterapija povećava stopu povratka sportu i smanjuje rizik od ponovnih ozljeda. Stoga se čini da je preoperativna funkcija kvadricepsa važan prognostički čimbenik za dobre funkcionalne ishode nakon rekonstrukcije ACL. Vrijeme za rekonstrukciju ACL-a može, međutim, varirati. Neki dobivaju ranu rekonstrukciju ACL-a, drugima je operacija odgođena za 6 mjeseci. Do sada ne postoji konsenzus u vezi s preoperativnim protokolima treninga kvadricepsa u koljenima ozlijeđenim ACL-om i smatra se da bi najbolje vrijeme bilo započeti preoperativnu rehabilitaciju rekonstrukcije ACL-a unutar 3 mjeseca. Kako bismo najbolje razumjeli koje se promjene događaju u mišiću kvadricepsa tijekom ovog razdoblja čekanja prije rekonstrukcije, postavljena je ova studija.

Metode

Ova presječna studija uključila je 30 pacijenata koje je pregledao ortopedski kirurg s potpunom rupturom ACL unutar 3 mjeseca od njihove ozljede. Imali su između 18 i 40 godina i obično su bili fizički aktivni, što se odražavalo na njihovoj Tegnerovoj ljestvici aktivnosti s više od 6 bodova. Uspoređeni su s 30 zdravih kontrola.

Primarni ishod od interesa bila je snaga kvadricepsa i to je mjereno kroz maksimalnu dobrovoljnu izometričku kontrakciju (MVIC). Dopuštena su tri submaksimalna pokušaja prije izvođenja tri maksimalne kontrakcije od po 5 sekundi. Testirana su i ozlijeđena i neozlijeđena koljena, a između ponavljanja dan je odmor od 30 sekundi.

Rezultati

Početne karakteristike otkrile su da su i ozlijeđeni sudionici i zdrave kontrolne skupine bili usporedivi na početku. Ozlijeđeni subjekti su testirani u prosjeku 35 (+/- 15) dana od njihove ozljede ACL.

Mjerenje snage kvadricepsa pokazalo je da je kod sudionika s ozljedama ACL-a MVIC niži na ozlijeđenoj nozi nego na neozlijeđenoj nozi. U usporedbi sa zdravim kontrolama, primijećeno je da i neozlijeđena noga ima manju snagu kvadricepsa u usporedbi s kontrolama.

Pitanja i razmišljanja

Promatranje slabije snage kvadricepsa u neozlijeđenom ekstremitetu u usporedbi s kontrolama može dati iskrivljenu sliku. Sudjelovanje u sportu obično je poremećeno nakon puknuća ACL-a i to je moglo dovesti do smanjene sile kvadricepsa u usporedbi sa zdravom kontrolom. Štoviše, kada dođe do ozljede ACL-a, artrogena mišićna inhibicija (AMI) tipičan je nedostatak. AMI smanjuje mišićnu aktivaciju, što smanjuje snagu mišića i rezultira abnormalnom biomehanikom pokreta. Mogući su i učinci križanja koji rezultiraju smanjenjem snage kvadricepsa.

Po mom mišljenju, smanjenje sile kvadricepsa također može biti posljedica straha, boli ili nevoljkosti da se optereti mišić. Ne bi mi bilo čudno kada bi netko s takvom ozljedom radije izbjegao pogoršanje tako što bi jako snažno ispružio koljeno. Nadalje, ne znamo u kojoj su mjeri ozlijeđeni sudionici pratili fizioterapijsku rehabilitaciju, a kako ova varijabla nije bila kontrolirana, moglo bi se lako dogoditi da nitko od njih nije sudjelovao u preoperativnoj rehabilitaciji rekonstrukcije ACL-a. Kao takvo, moglo bi se pretpostaviti da ti sudionici pokazuju više oštećenja snage kvadricepsa.

Pričaj štreberski sa mnom

Zbog presječne prirode ove studije, ne možemo pouzdano reći da se smanjeno bilateralno oštećenje snage kvadricepsa može pripisati samoj ozljedi ACL-a. Moguće je da su ozlijeđeni sudionici već bili manje jaki u usporedbi sa zdravim kontrolnim ispitanicima na početku. Možda su imali manjak snage koji je doveo do trenutne ozljede ACL-a. Sve varijable o kojima ne znamo ništa i stoga nisu kontrolirane u ovoj analizi.

Ova studija je dala preporuku za promjenu indeksa simetrije udova, jer se ta vrijednost koristi za izražavanje razlike u snazi ​​između zdravih i ozlijeđenih udova. Kako su obje vrijednosti bile niže od onih za snagu kvadricepsa u kontrolnoj skupini, trenutni LSI može biti netočan i mogao bi precijeniti stvarne razlike u snazi ​​između obje noge.

Nosi poruke kući

Iako ovaj dizajn studije nije mogao zaključiti točan uzrok, uočeno je smanjenje snage kvadricepsa kod sudionika s ozljedom ACL-a u usporedbi sa zdravim kontrolama. Konkretno, smanjenje snage koje se također dogodilo u neozlijeđenom ekstremitetu mora se dodatno ispitati. Bilo bi potrebno uključiti bilateralne vježbe jačanja kako bi se potaknuli učinci križanja i minimizirala artrogena inhibicija mišića.

Referenca

Qiu J, Jiang T, Ong MT, He X, Choi CY, Fu SC, Fong DTP, Yung PS. Bilateralni poremećaji neuromuskularne funkcije kvadricepsa javljaju se rano nakon ozljede prednjeg križnog ligamenta. Res Sports Med. 2022. svibnja 29:1-14. doi: 10.1080/15438627.2022.2079986. Epub prije ispisa. PMID: 35635286. 

Dodatna referenca

Pietrosimone B, Lepley AS, Kuenze C, Harkey MS, Hart JM, Blackburn JT, Norte G. Artrogena inhibicija mišića nakon ozljede prednjeg križnog ligamenta. J Sport Rehabil. 14. veljače 2022.;31(6):694-706. doi: 10.1123/jsr.2021-0128. PMID: 35168201.