Uvod

Soleus i gastrocnemius su veliki proizvođači sile i imaju važan doprinos kretanju. Njihove aponeuroze spajaju se u Ahilovu tetivu, no zbog različite anatomije (biartikularni gastrocnemius i uniarticular soleus) podložne su različitim biomehaničkim opterećenjima. Ozljede mišićno-tetivne jedinice potkoljenice relativno su česte jer prolaze kroz brze cikluse istezanja-skraćivanja tijekom propulzije prema naprijed. U kasnijim fazama rehabilitacije za takve ozljede, pliometrijske vježbe se često koriste za izgradnju snage i pripremu potkoljenice za brze cikluse istezanja-skraćivanja. Smjernice za napredovanje u pliometrijskim vježbama su slabo razvijene i stoga je ova studija željela usporediti učinak mišićno-tetivne jedinice gastrocnemiusa i soleusa – jer bi se oni teoretski ponašali drugačije tijekom pliometrijskih vježbi. Ove pliometrijske progresije potkoljenice mogu se koristiti za pripremu sportaša za povratak trčanju.

Metode

U ovu eksperimentalnu studiju dizajna crossovera bilo je uključeno 14 treniranih trkača na daljinu. Trkači su bili iskusni i trčali su u prosjeku 86 km tjedno. Svi su bili upoznati s vježbama snage najmanje 12 mjeseci prije nego što su se uključili u ovo istraživanje i nisu imali ozljede. Njihovo trčanje analizirano je na zatvorenoj stazi od 110 m pri brzini od 3,89 m/s. Osim toga, izvodili su i 4 pliometrijske vježbe: odskok gležnja, preskakanje prepona, a-skip i skok.

Prikupljeni su trodimenzionalni podaci i podaci s ploče sile, a računalne simulacije korištene su za izračunavanje vršnih sila, naprezanja, stvaranja i apsorpcije energije te ukupnog pozitivnog i negativnog rada jedinice mišićno-tetive gastrocnemiusa lateralisa i soleusa. Trčanje je uspoređeno s 4 pliometrijske vježbe te su utvrđene pliometrijske progresije potkoljenice prema trčanju. Mišići su također klasificirani kao apsorberi ili generatori neto energije.

Rezultati

Analize su otkrile da i gastrocnemius lateralis i soleus trčanje proizvode najveću vršnu proizvodnju energije. Gastrocnemius lateralis također proizvodi najveću vršnu silu, dok soleus apsorbira većinu energije tijekom trčanja.

Uspoređujući pliometrijske vježbe s trčanjem, uočeno je sljedeće za gastrocnemius lateralis

• Odskakanje gležnja imalo je sličan negativan učinak u usporedbi s trčanjem 
• A-skip proizvodi manje vršne sile, vršnog naprezanja i vršne apsorpcije snage u usporedbi s trčanjem. Ukupni pozitivni i negativni rad bili su veći tijekom A-skipa nego tijekom trčanja.
• Spon je izazvao veće vršno naprezanje i ukupni negativni rad nego trčanje, ali je proizveo sličnu vršnu silu, snagu i ukupni pozitivni rad. 
• Gastrocnemius lateralis ponašao se kao generator neto energije, osim tijekom omeđivanja gdje je više djelovao kao apsorber energije.

Prilikom razmatranja soleusa tijekom 4 pliometrijske vježbe postalo je jasno da:

• A-skip proizvodi manje vršne sile, vršnog naprezanja i proizvodnje i apsorpcije snage u usporedbi s trčanjem.
• Tijekom skoka, veća vršna napetost, sila i ukupni pozitivni i negativni rad su viđeni u usporedbi s trčanjem. Ali proizvodnja vršne snage i apsorpcija bili su niski u usporedbi s trčanjem. 
• Preskakanje prepona stvorilo je više vršnog napora i negativnog rada u usporedbi s trčanjem. 
• Soleus se ponašao, kao i gastrocnemius lateralis, kao generator neto energije osim tijekom preskakanja prepona gdje se soleus više ponašao kao apsorber energije.

Ukratko, pliometrijske progresije potkoljenice koje se mogu koristiti kao pomoć u vašoj rehabilitaciji mogu biti sljedeće:

Za lateralni gastrocnemius, a-skip može poslužiti kao izvrsna vježba za lateralni gastrocnemius prije povratka trčanju. Odskok gležnja sa sličnim ekscentričnim opterećenjem, ali manje drugih izlaznih sila može poslužiti kao vježba koja se može uvesti u pliometrijski trening za rehabilitaciju gastrocnemiusa lateralisa prije nego što se započne s trčanjem. Spon proizvodi više ekscentričnog opterećenja, ali jednako koncentrično opterećenje, i stoga, spon može biti vježba koju treba raditi kada je poželjno ekscentrično preopterećenje, međutim, u početku može biti prezahtjevno za ozlijeđene trkače
Za soleus, a-skip bi se na sličan način mogao uvesti prije trčanja. Prepone proizvode velika ekscentrična opterećenja soleusa, ali niska opterećenja gastrocnemiusa lateralisa u usporedbi s trčanjem i stoga ovo može biti prikladno za poboljšanje kapaciteta pohranjivanja i otpuštanja energije soleusa dok se sila na lateralni gastrocnemius minimalizira. Ograničenje proizvodi velika ekscentrična opterećenja soleusa, baš kao što se vidi za lateralni gastrocnemius ovdje gore.

Pitanja i razmišljanja

Relevantan upitnik za ovu studiju može se staviti na povezanost analize kratkog trčanja u zatvorenom kod ovih trkača koji su trenirali na otvorenim stazama i na duge udaljenosti. Budući da je trčanje na daljinu kontinuirana aktivnost, prikupljanje podataka na tako maloj udaljenosti može se uvelike razlikovati od trčanja na otvorenom.

Još jedna točka koju treba imati na umu je da su ove pliometrijske vježbe izvedene nekoliko puta i uspoređivane s trčanjem na kratkoj stazi u zatvorenom. Neke su vježbe dale manje rezultata u usporedbi s trčanjem i stoga su te vježbe označene kao idealne za uključivanje kao pripremu za trčanje. Međutim, kumulativni učinak tijekom trčanja na otvorenom može biti zahtjevniji od procijenjenog ovdje na kratkoj stazi za trčanje. Slično tome, puno manji broj pliometrijskih ponavljanja obično se izvodi tijekom jednog treninga u usporedbi s brojem koraka u trčanju koje sportaš može napraviti po jednom treningu. Stoga, akumulirana ukupna opterećenja tijekom trčanja na daljinu na otvorenom mogu biti puno veća nego što je ovdje procijenjeno unatoč tome što pliometrija generira veći ukupni rad tijekom jednog ciklusa vježbanja.

Pričaj štreberski sa mnom

Zanimljivo je da je ova studija koristila novi pristup za kvantificiranje intenziteta pliometrijskih vježbi. Prethodne studije koristile su sile reakcije tla i zglobne momente, gdje je bilo nemoguće razlikovati djelovanje pojedinačnih mišića. Zbog različitih anatomskih svojstava soleusa i gastrocnemiusa, vjerojatno se to odražava i na opterećenja kojima su podložni. Ova studija koristi neinvazivne računalne simulacije za procjenu snage mišićno-tetivne jedinice pojedinačnih mišića tijekom dinamičkih zadataka. Tako je moguće procijeniti koliko različite pliometrijske vježbe opterećuju pojedine mišićno-tetivne jedinice.

Ograničenje ove studije moglo bi biti to što prepone nisu bile prilagođene visini sudionika, a to je moglo biti zahtjevnije u određenim predmetima. To je moglo utjecati na rezultate.

Nosi poruke kući

A-skip može biti vježba usmjerena na gastrocnemius lateralis i soleus i može se raditi prije nego što se počne s trčanjem. Skočenje proizvodi velika ekscentrična opterećenja za oba mišića potkoljenice, dok odskok gležnja stvara više ekscentričnog učinka za lateralni gastrocnemius, u usporedbi sa soleusom koji je više ekscentrično opterećen preponama.

Referenca

Trowell, D., Fox, A., Saunders, N., Vicenzino, B., i Bonacci, J. (2022). Usporedba snage plantarfleksorne muskulotetivne jedinice između pliometrijskih vježbi i trčanja. Časopis za znanost i medicinu u sportu ,25 (4), 334-339.