Mišićno-koštane manifestacije perimenopauze: Zanemareni uzrok mišićno-koštane boli?
Ovaj sustavni pregled i metaanaliza istražili su prevalenciju mišićno-koštane boli u različitim fazama menopauze kod 93.021 žena
Veća učestalost boli: Mišićno-koštana bol bila je češća u žena u peri- i postmenopauzi nego u žena u premenopauzi
Kliničke implikacije: U diferencijalnoj dijagnozi uzmite u obzir menopauzu, uz istodobnu procjenu drugih mogućih uzroka mišićno-koštane boli
Uvod
Mišićno-koštana bol može pogoditi svakoga, a najčešća je u srednjoj životnoj dobi. Pad razine estrogena tijekom prijelaza u menopauzu može pridonijeti promjenama u zglobovima jer estrogen ima ulogu u očuvanju zdravlja sinovijalne membrane i hrskavice. Žene mogu osjećati pojačanu mišićno-koštanu bol tijekom perimenopauze, iako veza između hormonalnih promjena i boli još nije jasna.
Dokazi iz prospektivnih studija i životinjskih modela upućuju na to da spolni hormoni mogu utjecati na zdravlje zglobova i bol. Cilj je ovog sustavnog pregleda i metaanalize istražiti učestalost mišićno-koštanih manifestacija perimenopauze i opisati povezana mišićno-koštana stanja te pružiti uvid u mogući doprinos menopauze mišićno-koštanim simptomima.
Metode
Riječ je o sustavnom pregledu i metaanalizi provedenima u skladu s prihvaćenim metodama sustavnih pregleda. Tri su recenzenta neovisno pregledala naslove i sažetke, a zatim procijenila cjelovite tekstove. Nesuglasice tijekom pregleda cjelovitih tekstova riješio je četvrti recenzent. Tri su recenzenta također neovisno, u dva primjerka, izdvojila podatke koristeći se unaprijed definiranim i pilotno testiranim obrascem u programu Microsoft Excel. Izdvojeni podaci obuhvaćali su obilježja istraživanja, demografske podatke o pacijentima, status menopauze i mišićno-koštane ishode. Tri su recenzenta neovisno procijenila kvalitetu istraživanja koristeći se kontrolnim popisom Joanna Briggs Institutea za kritičku procjenu presječnih istraživanja.
Kriteriji prihvatljivosti
Uključena su randomizirana kontrolirana ispitivanja, komparativne kohortne studije, studije slučajeva i kontrola te ankete. Studije su morale uključivati žene u perimenopauzi i prikazivati primarne podatke o mišićno-koštanim simptomima ili patologiji. U obzir su uzete publikacije na svim jezicima. Faze menopauze klasificirane su prema kriterijima radionice Stages of Reproductive Aging Workshop (STRAW). Isključene su studije koje nisu razlikovale faze menopauze prema tim kriterijima, kao i studije koje su uključivale žene kojima je menopauza nastupila nakon kirurškog zahvata, kako bi se usredotočili na prirodni prijelaz u menopauzu.
Procijenjeni ishodi
Primarni ishodi bili su prevalencija bolova u mišićima ili zglobovima, bolova u leđima i definiranih mišićno-koštanih patologija. Kad je prijavljena jačina boli, umjereni i teški simptomi uključeni su u ishod bolova u mišićima ili zglobovima. Simptomi boli procijenjeni su pomoću nekoliko instrumenata, uključujući Menopause Rating Scale, Menopause-Specific Quality-of-Life Questionnaire, Kupperman Menopausal Index, Greene Climacteric Scale i upitnike specifične za pojedine studije. Kad su bili dostupni, izdvojeni su podaci o specifičnim mišićno-koštanim stanjima.
Autori su proveli metaanalize kako bi procijenili objedinjenu prevalenciju i usporedili ishode u različitim fazama menopauze. Primijenjeni su modeli slučajnih učinaka, a analizama podskupina istraženi su mogući izvori heterogenosti, uključujući mjernu ljestvicu, geografski položaj, jačinu boli i prosječnu dob.
Izvor: Kruse i sur., JBJS Open Access. (2026.)
Rezultati
Uključeno je 37 studija; 35 ih je bilo presječnih, a preostale dvije bile su prospektivne kohortne studije. Uključene studije provedene su u 22 različite geografske regije. Azija je bila najzastupljeniji kontinent, zatim Europa, Sjeverna Amerika i na kraju Afrika.
Ukupno je bilo uključeno 93.421 žena, od kojih je 26.789 bilo u premenopauzalnoj fazi, 24.326 u perimenopauzalnoj fazi, a preostalih 41.906 u postmenopauzalnoj fazi.
Izvor: Kruse i sur., JBJS Open Access. (2026.)
Bolovi u mišićima i zglobovima
Prevalencija mišićnih ili zglobnih simptoma iznosila je 40 % u žena prije menopauze, 57 % u žena u perimenopauzi i 59 % u žena nakon menopauze. Parna metaanaliza pokazala je značajno veći rizik od mišićne ili zglobne boli u žena u perimenopauzi nego u žena prije menopauze, uz apsolutnu razliku u riziku od 130 dodatnih slučajeva na 1000 žena. Nisu uočene značajne interakcije između podskupina.
Slično tome, žene u postmenopauzi imale su značajno veći rizik od bolova u mišićima ili zglobovima u usporedbi sa ženama u premenopauzi, uz apsolutnu razliku u riziku od 148 dodatnih slučajeva na 1.000 žena. Nije zabilježena značajna interakcija među podskupinama ovisno o mjernoj ljestvici. Međutim, utvrđene su značajne interakcije među podskupinama ovisno o geografskoj lokaciji studije i jačini boli. Analiza podskupina prema prosječnoj dobi kohorte nije pokazala značajnu interakciju između studija koje su uključivale žene prosječne dobi od 50 godina ili više i studija koje su uključivale žene prosječne dobi ispod 50 godina.
Nasuprot tome, metaanaliza izravnih usporedbi žena u perimenopauzi i postmenopauzi nije utvrdila statistički značajnu razliku u prevalenciji bolova u mišićima ili zglobovima između tih dviju skupina. Međutim, utvrđene su značajne interakcije među podskupinama s obzirom na mjernu ljestvicu, geografsku lokaciju i intenzitet boli.
Izvor: Kruse i sur., JBJS Open Access. (2026.)
Bol u leđima
Združena prevalencija boli u leđima iznosila je 42 % u žena u premenopauzi, 57 % u žena u perimenopauzi i 59 % u žena u postmenopauzi. Metaanaliza parnih usporedbi pokazala je da je rizik od boli u leđima bio značajno veći u žena u perimenopauzi nego u žena u premenopauzi — za 15 %. Slično tome, rizik od boli u leđima bio je značajno veći u žena u postmenopauzi nego u žena u premenopauzi — za 20 %.
Izvor: Kruse i sur., JBJS Open Access. (2026.)
Prevalencija mišićno-koštanih tegoba u žena u perimenopauzi
Jedno istraživanje koje su proveli Yoon i suradnici izvijestilo je o prevalenciji specifičnih mišićno-koštanih manifestacija perimenopauze, uspoređujući nekoliko patologija ramena u žena u perimenopauzi (n = 197) i premenopauzi (n = 113). Adhezivni kapsulitis bio je najčešća dijagnoza, s prevalencijom od 35 % u žena u perimenopauzi i 32 % u žena u premenopauzi; međutim, nije uočena značajna razlika između dviju skupina. Sinovitis ramena bio je druga najčešća dijagnoza i bio je značajno češći u žena u perimenopauzi nego u žena u premenopauzi (25,1 % naspram 6,2 %). Procijenjeni su i poremećaji rotatorne manšete te artritis; međutim, u pregledanom istraživanju nisu navedeni konkretni rezultati za te ishode.
Izvor: Kruse i sur., JBJS Open Access. (2026.)
Pitanja i razmišljanja
Nalazi upućuju na to da strukturne promjene koje se javljaju tijekom perimenopauze, a koje su možda povezane s padom razine estrogena, mogu pridonijeti mišićno-koštanim manifestacijama perimenopauze i postmenopauze. Tu hipotezu podupire veća učestalost mišićno-koštane boli u žena u perimenopauzi nego u žena prije menopauze te dodatno povećanje zabilježeno nakon menopauze. Osteoartritis i sinovitis mogu biti povezani s tim endokrinološkim promjenama jer je pad razine estrogena povezan s pojačanim upalnim odgovorima.
Iz perspektive fizioterapije ključno je rano prepoznati pacijente čija bol može imati endokrinološku komponentu. Narativni pregled ističe nekoliko kliničkih značajki koje mogu upućivati na povezanost s menopauzom, uključujući početak i tijek simptoma, status menopauze, valunge, poremećaje spavanja i promjene raspoloženja. Bol može zahvatiti zglobove, mišiće, burze i enteze. Anamneza bi trebala obuhvatiti i bolesti štitnjače te nedostatak vitamina D. Ako se sumnja na sistemsku bolest, potrebno je razmotriti metaboličke, medikamentozne, endokrine, reumatske, infektivne i maligne uzroke. Tablica 2 donosi dodatne informacije o diferencijalnoj dijagnozi artralgije u žena u menopauzi.
Drugi narativni pregled, objavljen 2024. godine, uvodi pojam mišićno-koštanog sindroma menopauze i ističe dodatne kliničke značajke, uključujući atraumatsku bol u zglobovima i anamnezu adhezivnog kapsulitisa. Također ističe polimijalgiju reumatiku kao važnu diferencijalnu dijagnozu jer se očituje mišićno-koštanom boli u odraslih starijih od 50 godina.
Ako procjena fizioterapeuta upućuje na mogući sistemski uzrok simptoma, indicirano je uputiti pacijenta liječniku obiteljske medicine. Dodatna medicinska procjena i laboratorijske pretrage mogu pomoći u otkrivanju temeljnih endokrinih ili metaboličkih poremećaja, učinaka povezanih s lijekovima, infekcija ili drugih sistemskih stanja.
Kad je riječ o liječenju, literatura naglašava važnost praćenja zdravlja kostiju i procjene rizika od osteoporoze. Suplementacija vitaminom D može biti korisna osobama s nedostatnom razinom vitamina D, iako su dokazi o suplementaciji vitaminom K2 i dalje manje uvjerljivi. Vježbe s opterećenjem i vježbe s otporom važne su za očuvanje zdravlja kostiju, poboljšanje funkcije i smanjenje rizika od pada. Naposljetku, menopauzalna hormonska terapija (MHT) može pomoći u ublažavanju određenih posljedica nedostatka estrogena, no liječnik treba procijeniti njezinu prikladnost za svaku osobu pojedinačno.
Izvor: Kruse i sur., JBJS Open Access. (2026.)
Pričaj štreberski sa mnom
Pri tumačenju rezultata istraživanja treba uzeti u obzir nekoliko metodoloških ograničenja.
Jedno od glavnih ograničenja jest znatna heterogenost među uključenim studijama, koja može proizlaziti iz razlika u populacijama obuhvaćenima studijama, definicijama ishoda, mjernim instrumentima i kontekstualnim čimbenicima. Stoga objedinjene procjene treba tumačiti s oprezom jer uočena povezanost možda nije dosljedna u svim populacijama i okruženjima.
Geografska raspodjela sudionika također zaslužuje razmatranje. Kao što je prikazano na slici 2, približno 63 % uključenih sudionika bilo je iz istočne Azije. Iako su autori proveli analize podskupina prema geografskom području, kulturne razlike u percepciji i prijavljivanju boli, kao i razlike u obilježjima populacije i kontekstu zdravstvene skrbi, mogu ograničiti mogućnost generalizacije objedinjenih procjena na druge populacije.
Mjerenje ishoda još je jedno važno ograničenje. Korišteni upitnici bili su prvenstveno osmišljeni za procjenu simptoma menopauze ili kvalitete života, a ne za sveobuhvatno opisivanje mišićno-koštanih manifestacija perimenopauze. Iako su autori proveli analize podskupina prema mjernoj ljestvici, razlike u sadržaju upitnika i definicijama ishoda mogu ograničiti usporedivost među studijama. Nadalje, nedostatak informacija o lokalizaciji boli, njezinu utjecaju na funkciju i specifičnim dijagnozama mišićno-koštanih poremećaja ograničava kliničko tumačenje nalaza.
Unatoč tim ograničenjima, velik objedinjeni uzorak od približno 93 000 žena važna je prednost jer pruža mnogo statističkih podataka i obuhvaća više zemalja. Međutim, sama veličina uzorka ne može nadoknaditi utjecaj čimbenika koji mogu iskriviti rezultate, ograničenja mjerenja ni znatnu heterogenost među studijama.
Gledano u cjelini, nalazi upućuju na povezanost između stadija menopauze i prevalencije mišićno-koštane boli. Predloženi biološki mehanizmi, uključujući mogući utjecaj pada razine estrogena na upalu i mišićno-koštana tkiva, biološki su vjerodostojno objašnjenje te povezanosti. Ipak, ti mehanizmi ne dokazuju uzročnu povezanost.
Poruke za ponijeti kući
-
Mišićno-koštane manifestacije perimenopauze česte su. Ovaj sustavni pregled i metaanaliza pokazali su veću prevalenciju bolova u mišićima i zglobovima kod žena u perimenopauzi (57 %) i postmenopauzi (59 %) nego kod žena u premenopauzi (40 %). Međutim, nije utvrđena značajna razlika između žena u perimenopauzi i postmenopauzi.
-
Menopauzu uzmite u obzir kao jedan od mogućih čimbenika koji pridonose tegobama, a ne kao konačnu dijagnozu. Hormonalne promjene mogu utjecati na mišićno-koštana tkiva i mehanizme boli, no dostupni dokazi ne potvrđuju uzročnu povezanost. Sveobuhvatna procjena i dalje je nužna za utvrđivanje drugih čimbenika koji mogu pridonositi tegobama i mogućih diferencijalnih dijagnoza.
-
Prilagodite kliničko zaključivanje široj kliničkoj slici pacijenta. Status menopauze, početak i razvoj simptoma, poremećaji spavanja, valunzi i promjene raspoloženja mogu pružiti koristan klinički kontekst. Bol u mišićno-koštanom sustavu bez traume također treba potaknuti na razmatranje sistemskih, endokrinih, metaboličkih i upalnih stanja kada je to klinički indicirano.
-
Fizioterapija je i dalje važna za očuvanje funkcionalnosti i zdravlja mišićno-koštanog sustava. Individualizirane vježbe s otporom i vježbe s opterećenjem mogu pridonijeti snazi, tjelesnoj funkciji i zdravlju kostiju. Ako simptomi upućuju na temeljno sistemsko stanje, primjereno je surađivati s liječnikom obiteljske medicine.
-
Nalaze treba tumačiti s oprezom. Prevaga presječnih studija, znatna heterogenost i oslanjanje na samoprijavljene simptome ograničavaju zaključivanje o uzročnosti i mogućnost generalizacije. Potrebna su dodatna longitudinalna istraživanja kako bi se razjasnilo kako promjene povezane s menopauzom utječu na mišićno-koštanu bol i utvrdile učinkovite strategije za njezino zbrinjavanje.