Ellen Vandyck
Voditelj istraživanja
Nuspojava ruptura ACL-a je rizik od razvoja ranog početka osteoartritisa (OA). Webster i Hewett nisu pronašli razliku u ovom riziku kada su se koristile različite strategije upravljanja za liječenje puknuća ACL-a. Smatra se da povećane sile na koljenu zbog mišićne neravnoteže i/ili slabosti mogu utjecati na koljeno. Slabost kvadricepsa smatra se glavnim pokretačem nastanka i progresije OA. Manje se zna o utjecaju snage mišića kuka na progresiju OA. Snaga rotacije bila je od posebnog interesa u ovoj studiji jer se smatra da utječe na položaje koljena u frontalnoj ravnini (varus/valgus). Kao takva, proučavana je snaga kuka nakon rekonstrukcije ACL-a i je li bila povezana sa simptomima, izvedbom i strukturnim promjenama u ishodima hrskavice.
Podaci iz ove studije dobiveni su iz kohortne studije Culvenora i sur. 2015. koji su odredili čimbenike povezane s OA koljena kod ispitanika koji su bili podvrgnuti rekonstrukciji ACL-a. Pronašli su povećani rizik u koljenima s rekonstruiranim ACL-om u usporedbi s kontralateralnim zdravim koljenom. Patelofemoralni zglob bio je posebno pogođen nakon rekonstrukcije ACL. Stoga je ovu studiju zanimala rotacijska snaga mišića kuka, budući da to može utjecati na varus i valgus oko koljena i posljedično na stres patelofemoralnog zgloba.
Snaga rotacije kuka procijenjena je pomoću ručnog dinamometra godinu dana nakon rekonstrukcije ACL. Procjena je obavljena s pacijentom u potrbuškom položaju, kukom u neutralnom položaju i koljenom savijenim do 90°. Snaga je procijenjena 3 puta i dobivena je vršna vrijednost za svaki ekstremitet. Te su vrijednosti pomnožene s polugom i normalizirane na tjelesnu težinu.
Nadalje, funkcionalna izvedba procijenjena je korištenjem jednog skoka za udaljenost, trostrukog crossover skoka, bočnog skoka i uspona s jednom nogom.
Nakon 1 i 5 godina nakon rekonstrukcije ACL-a, sudionici su ispunili Ocjenu ishoda ozljede koljena i osteoartritisa (KOOS). Dobivena je i subskala KOOS-Patelofemoralna (KOOS-PF). Također su dobili MRI snimke koji opisuju defekte hrskavice u patelofemoralnom i tibiofemoralnom odjeljku.
Ukupan broj od 111 sudionika završilo je osnovne preglede, a njih 74 završilo je petogodišnje praćenje. Nađena je mala razlika od 0,05 Nm/kg u snazi vanjske rotacije kuka između uda rekonstruiranog ACL-om i kontralateralnog uda.
Niža snaga vanjske rotacije kuka nakon rekonstrukcije ACL-a bila je povezana s lošijim simptomima nakon 5 godina, mjereno rezultatima KOOS i KOOS-PF. Niža snaga unutarnje rotacije bila je povezana samo s lošijim simptomima mjerenim KOOS-PF rezultatima nakon 5 godina.
Bolja snaga u unutarnjoj i vanjskoj rotaciji povezana je s boljim rezultatima na svim funkcionalnim testovima nakon 1 i 5 godina. Jedina iznimka bila je nepostojanje veze između snage unutarnje rotacije kuka i skoka na udaljenost nakon 5 godina.
Čini se da nije bilo povezanosti između snage kuka unutarnje ili vanjske rotacije kuka nakon rekonstrukcije ACL-a i lezija hrskavice u patelofemoralnom ili tibiofemoralnom odjeljku nakon 1 godine. Ali izgledi za pogoršanje tibiofemoralne hrskavice smanjeni su s većom snagom vanjske rotacije kuka. Svako povećanje snage vanjske rotacije kuka od 0,1 Nm/kg povezano je s 0,61 puta manjim rizikom od pogoršanja hrskavice.
Je li smanjena snaga nastala zbog neadekvatne rehabilitacije ili su sudionici tijekom vremena praćenja smanjili svoju razinu bavljenja sportom? Jesu li pristrasni trening snage mišića koljena, ali jesu li premalo pažnje posvetili proksimalnim mišićima? Sva pitanja koja proizlaze iz ove studije.
Svakih 0,1 Nm/kg poboljšanja u snazi vanjske rotacije kuka bilo je povezano s 0,61 puta smanjenom incidencijom propadanja hrskavice. Međutim, to nije bilo povezano s radiografskim osteoartritisom nakon 5 godina. Ipak, to može značiti da mišići rotatori kuka mogu izvršiti važnu zaštitnu akciju protiv propadanja hrskavice.
Podaci ove studije dobiveni su iz longitudinalne kohortne studije koja je procjenjivala funkcionalne, simptomatske i strukturne ishode nakon rekonstrukcije ACL-a. Kao takva, trenutna studija nije izračunala veličinu uzorka niti je uključila kontrolnu skupinu. Zbog promatračke prirode studije, ne možemo zaključiti u kojem smjeru je učinak. Također ne možemo reći da je niža snaga bila odgovorna za lošije rezultate KOOS-a budući da veza ne govori ništa o uzroku. Nadalje, utjecaj drugih varijabli ne može se odrediti budući da studija nije kontrolirala zbunjujuće faktore.
Čini se da je niža snaga vanjske rotacije kuka godinu dana nakon rekonstrukcije ACL povezana s lošijim funkcionalnim ishodima nakon 5 godina praćenja. Međutim, pronađena razlika vjerojatno nije bila klinički značajna.
Dodatna referenca
Nemojte se izlagati riziku da propustite potencijalne crvene zastavice ili da završite s liječenjem trkača na temelju pogrešne dijagnoze ! Ovaj webinar spriječit će vas da počinite iste pogreške kojima mnogi terapeuti postaju žrtve!