Međunarodni Delphi konsenzus o koštanim stresnim ozljedama: Oko čega se 41 stručnjak slaže (a oko čega ne)
„Koštana stresna ozljeda” sada je preferirani krovni naziv koji zamjenjuje neprecizne izraze poput „bolova u potkoljenici”.
Ranija koštana stresna ozljeda, nagli porasti trenažnog opterećenja i niska energetska dostupnost prednjače među usuglašenim čimbenicima rizika
Operativno liječenje dolazi u obzir samo na određenim visokorizičnim lokacijama (napeta strana vrata femura, prednja strana tibije, čunasta kost, baza 5. metatarzalne kosti)
Uvod
Pristupi procjeni i liječenju koštanih stresnih ozljeda mogu se znatno razlikovati među kliničarima, od terminologije i odabira dijagnostičkih slikovnih pretraga do protokola za povratak sportu. Upravo je taj nedostatak dosljednosti ono čime se ovaj rad želi pozabaviti. Koštane stresne ozljede relativno su česte među sportašima i čine do 20 % ozljeda povezanih sa sportom, a često se javljaju i među pripadnicima vojske. Unatoč njihovoj učestalosti, ne postoji međunarodni konsenzus o temeljnim aspektima njihove procjene i liječenja, uključujući terminologiju, dijagnostičke postupke, čimbenike rizika i strategije liječenja.
Ovo neslaganje ima važne posljedice za kliničku praksu i može dovesti do znatnih razlika u skrbi za pacijente. Primjerice, kliničari se mogu razlikovati u izboru početne metode slikovne dijagnostike: neki daju prednost konvencionalnoj radiografiji, a drugi odabiru MR. Slično tome, pojmovi poput „bolova u potkoljenici”, sindroma medijalnog tibijalnog stresa i koštane stresne ozljede tibije ponekad se upotrebljavaju kao sinonimi, iako se odnose na različite kliničke pojmove. U ovom će se pregledu dodatno razmotriti prilagodbe kosti na mehaničko opterećenje i dati preporuke za terapiju vježbanjem.
Metode
Multidisciplinarni upravljački odbor osmislio je modificiranu Delphi anketu u tri kruga, oslanjajući se na prethodno proveden sustavni pregled literature i uvodni pregled koštanih stresnih ozljeda. Dodatne relevantne publikacije koje nisu pronađene početnim pretraživanjem literature identificirane su ručno i uključene u anketu.
Uspostavljene su tri glavne domene za strukturiranje procesa postizanja konsenzusa:
- Terminologija, patofiziologija, dijagnoza i klasifikacija.
- Čimbenici rizika, probir i prevencija.
- Liječenje i povratak sportu.
Panel od 41 međunarodnog stručnjaka i dionika (znanstvenika, kliničara, sportaša i trenera) iz šest kontinenata, odabranih na temelju njihova znanstvenog doprinosa literaturi o stresnim prijelomima, glasovao je o izjavama koje su obuhvaćale prethodno utvrđena područja.
U svakom su krugu sudionici ocjenjivali tvrdnje na Likertovoj ljestvici s pet stupnjeva, od potpunog slaganja do potpunog neslaganja. Dodatno polje za slobodan unos omogućilo je sudionicima da iznesu komentare i dodatno obrazlože svoje odgovore. Smatralo se da su tvrdnje koje su dosegnule najmanje 80 % slaganja ili neslaganja postigle konsenzus te su isključene iz sljedećih krugova, dok su tvrdnje koje nisu dosegnule taj prag izmijenjene i ponovno poslane na procjenu.
Prvi, drugi i treći krug sadržavali su 59, 40 odnosno 30 tvrdnji. Stope odgovora iznosile su 80,5 % (33/41), 68,3 % (28/41) odnosno 68,3 % (28/41).
Rezultati
Postignut je konsenzus o 41 od 58 tvrdnji.
Terminologija, patofiziologija, dijagnoza i klasifikacija
Terminologija
„Koštana stresna ozljeda” utvrđena je kao preferirani krovni termin (85,7 % slaganja).
Patofiziologija
Postignuto je jednoglasno slaganje (100 %) da stresne ozljede kosti nastaju nakupljanjem mikrooštećenja, koja s vremenom mogu napredovati do djelomičnog ili potpunog prijeloma.
Dijagnoza
U kontekstu fizikalnog pregleda i uzimanja anamneze, „Specifično mjesto simptoma”, „Bol pri opterećenju kosti”, „Prisutnost boli koja se pogoršava pri aktivnostima s opterećenjem”, „Nedavna promjena obujma ili intenziteta treninga”, „Simptomi se javljaju pri provocirajućim aktivnostima (npr. trčanju, poskakivanju)” i „Psihološke poteškoće koje dovode do pretjeranog treniranja” postigli su konsenzus bez ijednog glasa protiv. „Osjetljivost pri palpaciji” postigla je konsenzus uz jedan ili više glasova protiv.
Konvencionalna radiografija postigla je konsenzus kao odgovarajuća početna metoda snimanja (84,6 %). MR je također prepoznat kao zlatni standard za snimanje (85,7 %), iako su neki članovi stručnog panela istaknuli njegova moguća ograničenja u otkrivanju određenih prijeloma. CT se smatrao korisnom dopunskom metodom snimanja za određena anatomska područja, poput tarzalne navikularne kosti, osobito kada su nalazi MR-a neodređeni. Nasuprot tome, dijagnostički ultrazvuk nije postigao konsenzus: samo se 23,8 % članova stručnog panela složilo da je koristan.
Klasifikacija
Iako je većina panelista (86,2 %) podržala upotrebu jednog primarnog klasifikacijskog sustava, i dalje je postojalo određeno neslaganje. Stoga nije postignut konačan konsenzus o usvajanju jednog klasifikacijskog sustava.
Izvor: Hoenig i sur., Br J Sports Med. (2025.)
Izvor: Hoenig i sur., Br J Sports Med. (2025.)
Čimbenici rizika, probir i prevencija
Faktori rizika
Čimbenici rizika oko kojih je postignut konsenzus, poredani prema razini suglasnosti, uključivali su nedavne promjene opterećenja u treningu, prethodnu koštanu stresnu ozljedu (BSI), nizak indeks tjelesne mase (BMI), narušeno zdravlje kostiju, povijest poremećaja hranjenja, funkcionalne deficite snage i biomehaničke čimbenike, poput pretjerane pronacije stopala, povećane unutarnje rotacije kuka tijekom faze oslonca i niske frekvencije koraka.
Nasuprot tome, nedostatak sna, pušenje i konzumacija alkohola te psihološki stres nisu dosegli unaprijed utvrđeni prag konsenzusa.
Probir
Pacijentima s koštanom stresnom ozljedom preporučene su laboratorijske pretrage, uključujući određivanje razina vitamina D i paratiroidnog hormona u serumu. Postignut je konsenzus uz 84 % suglasnosti, iako su neki članovi panela izrazili neslaganje. Niska mineralna gustoća kostiju definirana je kao Z-vrijednost ≤ −1,0, uz visok stupanj suglasnosti; samo 4,2 % članova panela nije se složilo.
Prevencija
„Dopunski trening s otporom i udarnim opterećenjem koristan je za smanjenje rizika od koštane stresne ozljede” postigao je konsenzus bez ijednog glasa protiv. Bavljenje sportovima koji uključuju skokove i sportovima s loptom (npr. nogometom i košarkom) tijekom mladosti djelomično je prepoznato (82,1 % slaganja, 10,7 % neslaganja) kao zaštitni čimbenik za koštane stresne ozljede u budućnosti.
Izvor: Hoenig i sur., Br J Sports Med. (2025.)
Izvor: Hoenig i sur., Br J Sports Med. (2025.)
Zbrinjavanje i povratak sportu
Anatomska mjesta visokog rizika
Postignut je konsenzus o anatomskim lokacijama povezanima s većom stopom komplikacija, zbog čega su klasificirane kao visokorizične: gornji (tenzijska strana) korteks vrata bedrene kosti (91,3 %), prednji korteks dijafize tibije (86,4 %), navikularna kost (87,0 %) i baza 5. metatarzalne kosti (82,6 %). To bi trebalo potaknuti razmatranje kirurškog liječenja.
Anatomska mjesta koja u početku treba zbrinjavati neoperativno
Pojam stresni prijelom upotrebljavao se za označavanje akutne koštane stresne ozljede koju karakterizira jasna linija prijeloma bez pomaka.
Što se tiče zbrinjavanja, za sve anatomske lokacije gornjeg ekstremiteta, osim šake, ručnog zgloba i olekranona, postignut je jednoglasan konsenzus o početnom nekirurškom liječenju. Slično tome, u donjem ekstremitetu podržano je početno nekirurško liječenje svih anatomskih lokacija osim onih koje su izričito označene kao visokorizične. Za kalkaneus, dijafizu (tijelo) pete metatarzalne kosti i bazu druge metatarzalne kosti postignut je relativni konsenzus, uz jedan ili više glasova protiv. Nasuprot tome, za sezamske kosti palca stopala nije postignut konsenzus.
Upravljanje
Postignut je konsenzus o savjetovanju o prehrani (88,0–92,0 %) te rješavanju problema sa spavanjem i psihološkim stresom (83,3–84,0 %) kod početnih i ponovljenih ozljeda. Nije postignut konsenzus o niskointenzivnom pulsnom ultrazvuku, izvantjelesnoj terapiji udarnim valovima, elektromagnetskoj stimulaciji ni ortobiološkim dodatnim postupcima (plazma bogata trombocitima, aspirat koštane srži) – njihova učinkovitost još nije dokazana.
U pogledu rehabilitacije postignut je konsenzus o primjeni strukturiranog programa fizikalne terapije. Ponovno uvježbavanje hoda, ne uključujući promjene obrasca kontakta stopala s podlogom ni frekvencije koraka, podržano je za sportaše s ponavljajućim koštanim ozljedama uzrokovanima opterećenjem, uz 80 % slaganja. Međutim, neki se članovi panela nisu složili s njegovom primjenom nakon prve epizode. Ova preporuka također nije postigla konsenzus za sportaše sa stres-frakturom. Naposljetku, uključivanje višesmjernih aktivnosti i/ili aktivnosti koje potiču stvaranje kosti u program rehabilitacije postiglo je jednoglasan konsenzus, bez protivljenja.
Povratak sportu
Težina i anatomska lokacija ozljede, kao i trajanje izbivanja iz sporta, jednoglasno su prepoznati (100 % slaganja) kao ključni čimbenici pri procjeni spremnosti za povratak sportu. Konsenzus je postignut i oko toga da osoba ne osjeća bol tijekom svakodnevnih aktivnosti i aktivnosti specifičnih za sport, bez glasova protiv. Međutim, 83,3 % članova panela smatralo je neprihvatljivom prisutnost boli tijekom trčanja, pa oko tog kriterija nije postignut konsenzus.
„Nesraštanje (bez znakova srastanja > 6 mjeseci)” i „pomak prijeloma” bili su konsenzusom usuglašeni stavovi za razmatranje kirurškog zahvata.
Izvor: Hoenig i sur., Br J Sports Med. (2025.)
Izvor: Hoenig i sur., Br J Sports Med. (2025.)
Izvor: Hoenig i sur., Br J Sports Med. (2025.)
Pitanja i razmišljanja
Delphi konsenzus podržao je primjenu strukturirane fizioterapije nakon koštanih stresnih ozljeda, uključujući stresne prijelome koji se liječe neoperativno. Prethodna istraživanja također su utvrdila da nedostatak mišićne snage može biti čimbenik rizika za koštane stresne ozljede. Nadalje, članovi stručnog panela jednoglasno su se složili da u rehabilitaciju treba uključiti višesmjerne i/ili osteogene aktivnosti. Ovi nalazi ističu važnost terapije vježbanjem u liječenju koštanih stresnih ozljeda. Stoga ćemo u ovom odjeljku razmotriti prilagodbu kostiju na mehaničko opterećenje i njezine implikacije za propisivanje vježbi.
Adaptacija kosti i mehaničko opterećenje
Kao što je opisano u ovom narativnom pregledu, prilagodba kosti uključuje dinamičku ravnotežu između resorpcije i stvaranja kosti. Osteociti registriraju mehaničko opterećenje, što pokreće biološke odgovore koji reguliraju pregradnju kosti. Kada ponavljano opterećenje uzrokuje mikrooštećenja, osteoklasti uklanjaju oštećeno tkivo, nakon čega slijede stvaranje kosti posredovano osteoblastima i potom mineralizacija.
Važno je napomenuti da se ti procesi odvijaju u različitim vremenskim okvirima. Mehanosenzitivnost kosti smanjuje se nakon približno 20 ciklusa ponavljanog opterećenja, no nakon 8 sati odmora može se oporaviti za oko 90 %. Nasuprot tome, resorpcija posredovana osteoklastima može postati vidljiva tek nakon 4 tjedna, dok potpuna mineralizacija kosti može trajati nekoliko mjeseci (do 12 mjeseci). Stoga obnavljanje mehanosenzitivnosti ne treba miješati s potpunim strukturnim oporavkom. Kada nakupljena mikrooštećenja premaše sposobnost kosti za popravak, može se povećati podložnost stresnim prijelomima. To naglašava važnost praćenja kumulativnog opterećenja treningom i prepoznavanja sistemskih čimbenika koji narušavaju prilagodbu kostiju, poput RED-S-a.
Prilagodba kostiju čini se osobito osjetljivom na mehaničke podražaje velikog intenziteta, brze primjene opterećenja i različitih smjerova. Aktivnosti koje uključuju kretanje u više smjerova izlažu kosti različitim silama, uključujući kompresiju, napetost, smicanje i torziju, čime potencijalno pružaju širi osteogeni podražaj. U praksi to uključuje pliometrijske vježbe, skokove, vježbe promjene smjera i trening s otporom visokog intenziteta.
Međutim, volumen opterećenja i oporavak treba pažljivo planirati. Članak preporučuje razmak od 48–72 sata između intenzivnih treninga, prvenstveno kako bi se omogućio oporavak od ukupnog opterećenja mišićno-koštanog sustava. Kod ponavljajućih aktivnosti koje opterećuju tijelo, poput trčanja, smanjena mehanosenzitivnost kostiju nakon približno 20 ciklusa upućuje na sve manji osteogeni učinak dodatnih ponavljanja. Razdoblja oporavka stoga mogu pomoći u očuvanju sposobnosti odgovora na sljedeće podražaje opterećenjem.
Iz: Gabbett TJ, Oetter E. Od tkiva do sustava: Što čini primjeren odgovor na opterećenje? Sports Med. 2025 Jan;55(1):17-35. doi: 10.1007/s40279-024-02126-w. Epub 2024 Nov 11. PMID: 39527327.
Konačno, biomehanički čimbenici, uključujući biomehaniku trčanja, obrazac kontakta stopala s podlogom i kadencu, mogu utjecati na raspodjelu mehaničkog naprezanja u kosturu. Iako su to mogući ciljevi rehabilitacije, Delphi panel nije postigao jednaku razinu konsenzusa o biomehaničkim intervencijama kao o strukturiranoj fizioterapiji i uključivanju višesmjernih i osteogenih aktivnosti.
Pričaj štreberski sa mnom
Vrijedi uzeti u obzir nekoliko metodoloških ograničenja. Prvo, riječ je o modificiranom Delphi postupku: svih 41 člana panela bilo je pozvano sudjelovati u svakom krugu, bez obzira na to jesu li sudjelovali u prethodnim krugovima. To se razlikuje od tradicionalnog pristupa i moglo je dovesti do određene nedosljednosti u sastavu panela koji je glasao.
Broj sudionika također se smanjio s 33 člana panela u 1. krugu na 28 u 2. i 3. krugu. Autori smatraju da su duljina i sveobuhvatnost ankete možda pridonijele tom osipanju.
Sastav panela također je bio ograničenje. Liječnici specijalisti ortopedije i sportski znanstvenici bili su relativno dobro zastupljeni, dok su fizioterapeuti činili tek mali udio sudionika. Ograničena je bila i geografska i etnička raznolikost, osobito zastupljenost Afrike i Južne Amerike. Stoga nalazi možda ne odražavaju u potpunosti kliničku praksu u različitim zdravstvenim sustavima i okruženjima s različitim resursima. Autori uvažavaju ovo ograničenje i u nekoliko preporuka upotrebljavaju izraze poput „kad je to izvedivo” i „ako je dostupno”.
Naposljetku, iako su članovi panela mogli ostaviti komentare u slobodnom tekstu kako bi obrazložili svoje glasove ili predložili izmjene, autori nisu opisali formalnu kvalitativnu analizu tih odgovora. Stoga nije jasno kako su komentari odabrani i određeni prioriteti pri reviziji tvrdnji.
Najvažnije je ne zamijeniti stručni konsenzus s dokazima o učinkovitosti. Primjerice, jednoglasno slaganje oko strukturirane fizioterapije odražava mišljenje stručnjaka, a ne dokaz učinkovitosti iz kliničkih ispitivanja. S druge strane, izjave oko kojih nije postignut konsenzus jednako su informativne jer ukazuju na važne nedostatke u znanju i prioritete za buduća istraživanja.
Poruke za ponijeti kući
- Upotrebljavajte izraz „stresna ozljeda kosti” (BSI) kao poželjni krovni pojam za kontinuum stanja povezanih s opterećenjem kosti, umjesto neodređenih ili zamjenjivih izraza poput „bolnih potkoljenica”.
- Uzmite u obzir glavne utvrđene čimbenike rizika: prethodnu BSI, nagle promjene opterećenja tijekom treninga, nizak BMI, narušeno zdravlje kostiju i funkcionalni deficit snage. Treba ispitati i nisku energetsku raspoloživost.
- MR je i dalje zlatni standard među slikovnim metodama, dok se radiografija preporučuje kao početna slikovna pretraga. CT može pružiti dodatne informacije o određenim anatomskim mjestima, poput navikularne kosti, kada nalazi MR-a nisu jednoznačni.
- Rano prepoznajte anatomska mjesta visokog rizika. Ozljede tenzijске strane vrata bedrene kosti, prednji korteks tibije, navikularna kost i baza pete metatarzalne kosti zahtijevaju posebnu pozornost, a treba razmotriti i kirurško liječenje.
- Modalitet i propisivanje vježbanja: U rehabilitaciju treba uključiti strukturiranu fizioterapiju. Panel je jednoglasno podržao uključivanje višesmjernih i/ili osteogenih aktivnosti, kao što su skakanje, pliometrijske vježbe i vježbe promjene smjera. Treba uključiti i trčanje, uz poseban naglasak na upravljanje opterećenjem.
- Pozabavite se čimbenicima koji nadilaze mehaničko opterećenje. Panel je podržao savjetovanje o prehrani te posvećivanje pažnje snu i psihološkom stresu.
- Odluke o povratku sportu prilagodite svakom pojedincu. Težinu ozljede, anatomsko mjesto i vrijeme izbivanja iz sporta treba razmotriti zajedno sa sposobnošću izvođenja svakodnevnih aktivnosti i aktivnosti specifičnih za sport bez boli.