Ellen Vandyck
Voditelj istraživanja
Svi znamo da je osteoartritis (OA) čest kod starijih osoba i predstavlja veliko opterećenje za njihov svakodnevni život. U nekih ljudi s krajnjim stadijem glenohumeralnog OA odlučuje se za artroplastiku ramena. Izvode se tri različite vrste operacija: hemiartroplastika, anatomska totalna artroplastika ramena i obrnuta totalna artroplastika ramena, od kojih svaka ima svoje (ne)prednosti i kliničke indikacije. Naravno, kao iu svakoj patologiji, postoji potreba za rehabilitacijom utemeljenom na dokazima, no to je dodatno potaknuto naglim porastom broja ovih operacija. Ovaj pregled stoga razmatra čimbenike koji dovode do boljih rezultata nakon artroplastike ramena.
Cilj ovog istraživanja bio je sažeti dokaze o čimbenicima povezanim s boljim ishodima nakon artroplastike ramena. Uz više znanja o povezanosti (ne)promjenjivih čimbenika nakon fizioterapijske rehabilitacije, cilj je povećati stopu uspješnosti ovih artroplastika ramena.
PICO je definiran kao:
Ishodi liječenja od interesa bili su funkcionalnost ramena, bol, ROM, ADL aktivnosti, snaga mišića; zadovoljstvo i kvalitetu života.
Pregled je uključio 14 studija od kojih su 4 bile RCT, 1 je bila nerandomizirana kontrolirana studija, a 9 studija je bilo promatranje (2 prospektivne, 4 retrospektivne i 3 kombinacije kohortnih i slučaj-kontrolnih studija). Većina studija imala je visok rizik od pristranosti (86%), a druge 2 studije bile su pod umjerenim rizikom od pristranosti.
S obzirom na hemiartroplastiku , čimbenici koji se nisu mogli mijenjati bili su integritet mekog tkiva rotatorne manšete i vrsta implantata. Preliminarni dokazi pokazuju da su oni s netaknutom rotatornom manžetom prije hemiartroplastike imali veća poboljšanja u aktivnoj fleksiji i abdukciji nego oni s potrganom rotatornom manšetom nakon 6 mjeseci. Pacijenti s operacijom hemiartroplastike imali su manje ROM-a u fleksiji prema naprijed i unutarnjoj rotaciji nego pacijenti koji su dobili anatomsku totalnu artroplastiku ramena nakon 8,7 godina. Nije bilo razlike u ishodu vanjske rotacije. Vrsta implantata također je bila povezana sa snagom, pacijenti koji su primali hemiartroplastiku bili su manje jaki nakon 8,7 godina nego pacijenti nakon anatomske totalne artroplastike ramena.
Čimbenici koji se mogu mijenjati u bolesnika nakon hemiartroplastike bili su prijeoperacijska funkcija i ROM te korištenje telemedicine. Preliminarni dokazi pokazuju da su oni s nižom prijeoperativnom funkcijom pokazali veća poboljšanja u funkciji ramena. Slično tome, oni s manje preoperativne aktivne vanjske rotacije ROM pokazali su više poboljšanja u funkciji ramena nakon operacije. Korištenje telemedicine rezultiralo je dodatnim poboljšanjima u funkciji, vanjskom ROM-u, boli i kvaliteti života nakon 8 tjedana.
Čimbenici koji se ne mogu mijenjati kod pacijenata nakon anatomske totalne artroplastike ramena uključivali su spol, integritet mekog tkiva rotatorne manšete, osteotomiju subskapularisa koja je zacijelila i vrstu implantata. Muškarci su imali manja poboljšanja u ROM unutarnje rotacije 3 godine nakon operacije. Status mekog tkiva rotatorne manšete utjecao je na postoperativni ROM. Slično onom što je uočeno u skupini s hemiartroplastikom, veća poboljšanja u aktivnoj fleksiji i abdukciji primijećena su kod onih s netaknutom rotatornom manžetom u vrijeme operacije totalne anatomske artroplastike ramena. Izliječena osteotomija subskapularisa rezultirala je većim poboljšanjima u funkciji ramena nakon 1 godine. Pacijenti s anatomskom totalnom artroplastikom ramena imali su bolju funkciju u aktivnostima temeljenim na unutarnjoj rotaciji nakon 3 godine i fleksiji prema naprijed nakon 8,7 godina. Svi ovi čimbenici potkrijepljeni su preliminarnim dokazima.
Čimbenici koji se mogu mijenjati nakon anatomske totalne artroplastike ramena uključivali su BMI, preoperativni ROM, neposredne vježbe ROM-a i položaj remena.
Čimbenici koji se ne mogu mijenjati nakon obrnute totalne endoproteze ramena uključuju popravke spola i subskapularisa. Što se tiče spola, preliminarni dokazi pokazuju da su muškarci imali manja poboljšanja unutarnjeg ROM-a 3 godine nakon operacije. Međutim, proturječni dokazi pokazali su da su oni s popravkom subskapularisa imali viši unutarnji ROM i bolja poboljšanja unutarnjeg ROM-a 3 godine nakon operacije.
Čimbenici koji se mogu mijenjati nakon obrnute potpune zamjene ramena bili su BMI, neposredne vježbe ROM-a i ubrzana rehabilitacija. Niži BMI rezultirao je boljom unutarnjom rotacijom i abdukcijskim ROM-om nakon 3 godine. Izvođenje neposrednih vježbi ROM rezultiralo je većim poboljšanjima u funkciji ramena nakon 6 mjeseci. Ubrzavanje rehabilitacije smanjenjem razdoblja imobilizacije rezultiralo je boljim abdukcijskim vanjskim ROM-om nakon 1 godine nakon operacije. Ovi čimbenici potkrijepljeni su preliminarnim dokazima.
Možda se pitate jesu li ovi nepromjenjivi čimbenici korisni za razmatranje u vašoj rehabilitaciji. Mislim da su vrlo korisni, zapravo. Oni vam mogu dati ideju o tome što možete očekivati tijekom rehabilitacije vašeg pacijenta. Na primjer, kada znate da je rotatorna manšeta bila netaknuta prije operacije artroplastike, možete očekivati bolje rezultate u pokretima ramena u fleksiji, abdukciji i vanjskoj rotaciji. Ovo vas može ne samo voditi u vašoj prognozi, već vam može pomoći i u objašnjenju zašto bi nekome trebalo malo više vremena za poboljšanje u slučaju da njegova rotatorna manšeta nije bila netaknuta prije operacije zamjene ramena.
Naravno, čimbenici koji se mogu mijenjati su čimbenici na koje imamo čaroliju. Poznavanje ovih čimbenika omogućuje nam da ih prilagodimo i prilagodimo u skladu s tim. BMI je, međutim, faktor koji ne možemo promijeniti u nekoliko dana. No usprkos tome, ovo možete koristiti za edukaciju svog pacijenta o promjeni načina života prema zdravijem jer to može utjecati na ishod liječenja. Međutim, treba napomenuti da je samo pozicioniranje remena potkrijepljeno umjerenim dokazima. Čimbenike potkrijepljene preliminarnim dokazima treba dodatno ispitati.
Kad se pogledaju metodološki aspekti, nema mnogo problema. Štoviše, provedena je vrlo stroga procjena kvalitete. Studija je dobila oznaku niskog rizika od pristranosti kada su sve domene imale nizak rizik od pristranosti. S druge strane, prisutnost samo jedne domene s umjerenim rizikom dovela je do ukupnog umjerenog rizika od pristranosti i posljedično, prisutnost samo jedne domene s visokim rezultatom odstupanja bila je dovoljna da se cijela studija ocijeni kao studija visokog rizika od pristranosti . To je rezultiralo ukupnim visokim rizikom pristranosti u studiji. Posljedično, razina dokaza za ovu studiju prilično je niska.
Potencijalno ograničenje ove studije je da je samo nekoliko studija imalo primarni cilj istraživanje povezanosti između čimbenika i boljih ishoda nakon artroplastike ramena. Često su dodani kao podanaliza. Još jedna primjedba može biti korištenje iste strategije pretraživanja za sve baze podataka. Obično bi se niz za pretraživanje trebao prikladno prilagoditi na temelju vrste baze podataka. Datumsko ograničenje za uključivanje studija nakon siječnja 2000. opravdano je jer je ono trebalo ograničiti upotrebu zastarjelih tipova implantata.
Bolji rezultati nakon artroplastike ramena mogu se očekivati ako se uzmu u obzir sljedeći faktori koji se mogu mijenjati: BMI, prijeoperacijski ROM i neposredne vježbe ROM-a, ubrzana rehabilitacija smanjenjem razdoblja imobilizacije, preoperativna funkcija i ROM te položaj remena.
Promjenjivi čimbenici koji su povezani s boljim ishodima liječenja uključuju:
Poslušajte: https://www.physiotutors.com/podcasts/episode-034-orthopaedics-and-physio/
Koje vam sveučilište ne kaže o sindromu sudara ramena i diskineziji lopatice i kako uvelike poboljšati svoju igru ramena bez plaćanja ijednog centa!