Uvod

Traumatske dislokacije ramena često se javljaju u raznim sportovima, a ponekad konzervativno liječenje nije uspješno. Nestabilnost može postojati i ometati svakodnevne aktivnosti, zahtijevajući operativno liječenje. Obično se koriste dva postupka: artroskopski Bankart nasuprot otvorenom Latarjetu. Najčešće se koristi Bankartov postupak i ovdje se pokidani labrum i donji glenohumeralni ligament ponovno pričvrste na glenoidni rub. Latarjet uključuje prijenos korakoidnog nastavka i tetiva kratke glave bicepsa i coracobrachialisa na prednji glenoid. Studije izvješćuju o visokoj stopi iščašenja nakon Bankartovog zahvata, ali to do sada nije potvrđeno randomiziranim studijama. Stoga je ova studija imala za cilj usporediti Bankart i Latarjet za ponavljajuću nestabilnost.

Metode

Ovo multicentrično randomizirano kontrolirano ispitivanje uključivalo je muškarce između 16 i 25 godina s anteroinferiornom nestabilnošću ramena nakon traumatske dislokacije. Nasumično su raspoređeni u Bankart ili Latarjet postupke. Prije kirurškog zahvata, pacijenti su klinički procijenjeni pomoću Jobeovog testa premještanja, također poznatog kao test straha-premeštanja.

Hiperlaksnost je definirana kao vanjska rotacija iznad 90° i/ili Gageyjev test hiperabdukcije iznad 100°.

Nakon kirurških zahvata, pacijenti u obje skupine morali su nositi sling 3 tjedna. Nakon toga su započeli fizioterapiju koja se sastojala od vježbi za povećanje raspona pokreta i napredovali do aktivnih vježbi tijekom prvih 6 tjedana. Aktivnosti koje zahtijevaju maksimalnu snagu bile su ograničene 3 mjeseca, a pacijenti nisu mogli sudjelovati u kontaktnim sportovima 6 mjeseci.

Primarni ishod ove studije bio je recidiv dislokacije ramena nakon 2 godine. Sekundarni ishodi procijenjeni su nakon 3 i 6 mjeseci te nakon 1 i 2 godine nakon operacije.

Rezultati

Bankart i Latarjet za rekurentnu nestabilnost uspoređeni su nakon 2 godine u 91 bolesnika. Rezultati otkrivaju da je u skupini koja je primala Bankart 10 pacijenata ponovno dislociralo rame sa samo jednom ponovnom dislokacijom uočenom u skupini koja je primala Latarjet. Ova razlika u redislokacijama bila je statistički značajna. Tri pacijenta koja su inicijalno liječena Bankartovim postupkom ponovno su operirana kirurškim zahvatom Latarjet i prešla su u drugu skupinu ispitivanja.

Pitanja i razmišljanja

Promatrajući omjere rizika za ranu dislokaciju u Bankart skupini, otkriva se da na ponovne dislokacije nisu utjecali zbunjujući čimbenici kao što su hiperlaksnost, bavljenje kontaktnim sportovima i/ili značajni defekti humerusa i glenoida.

Sekundarni ishodi nisu otkrili razlike između Bankartove ili Latarjet operacije, unatoč značajnoj razlici u ponovnim dislokacijama uočenim između obje skupine. Razlog stoga može biti taj što ovi upitnici nisu dovoljno osjetljivi da zabilježe poteškoće pri obavljanju aktivnosti koje zahtijevaju velike zahtjeve. Gledajući stopu povratka bavljenju sportom, veći postotak pacijenata se vratio na natjecateljsku razinu bavljenja sportom u skupini Latarjet, čime se potvrđuje ova tvrdnja. Činjenica da su nalazi analizirani pristupom namjere liječenja dovela je do toga da 3 pacijenta koji su izvorno bili raspoređeni u Bankart grupu budu analizirana u skupini Latarjet, što je moglo uzrokovati malu kompenzaciju za inače potencijalno lošiji ishod koji se mogao očekivati ​​u Bankart grupa.

Relevantno pitanje za ovu studiju bilo bi jesu li pacijenti nastavili fizioterapijsku rehabilitaciju nakon što su postupci studije završeni. Razlika između postoperativne rehabilitacije koja ovdje nije izmjerena/kvantificirana mogla je utjecati na nalaze. U odjeljku o metodama navedeno je da su obje grupe dobile poziv za vođenje fizioterapije, ali nije navedeno jesu li seansama podjednako prisustvovali sudionici obje grupe. Tijekom prvih 6 tjedana, navedeno je da vježbe ciljaju ROM postupno, s individualnim napredovanjem do aktivnih vježbi. Međutim, učestalost i intenzitet fizioterapije nisu navedeni. Mogao sam zamisliti da su nakon ovih 6 tjedana neki pacijenti barem nastavili fizioterapiju neovisno o postupcima ispitivanja. Dakle, ovdje smo ostali malo u mraku.

Pričaj štreberski sa mnom

Kirurzi su održali konsenzusni sastanak raspravljajući o postupcima prije početka ispitivanja. Time se želio utvrditi dosljednost u postupcima. Veličina uzorka je izračunata i zahtijevala je regrutiranje 122 pacijenta, kako bi se utvrdilo 43 analizirana subjekta u svakoj skupini. Dijagram toka otkrio je da je regrutacija bila uspješna jer je analizirano 48 i 43 subjekta u grupama Bankart i Latarjet.

Pacijentima je dopušteno prijeći u slučaju ponovljene nestabilnosti. Međutim, sve su analize provedene prema pristupu namjere liječenja. Još jedno pozitivno otkriće bilo je da nije bilo komplikacija ni u jednoj skupini, tako da su kirurški pristupi bili sigurni.

Nije napravljeno izvješće o zasljepljivanju procjenitelja, međutim, primarni ishod je težak (objektivna ponovna dislokacija), stoga se ne očekuju stvarni problemi s pristranošću.

Nosi poruke kući

Ova studija koja je ispitivala Bankarta i Latarjeta na rekurentnu nestabilnost otkrila je da su pacijenti podvrgnuti Bankart operaciji bili osjetljiviji na ponovnu dislokaciju u prve 2 godine. Međutim, ovo je istraživanje uključivalo samo mlade aktivne muškarce u dobi od 16 do 25 godina, te se stoga ne može široko generalizirati. Nisu navedeni konkretni detalji o postoperativnoj fizioterapijskoj rehabilitaciji. Imajući na umu ove nalaze, bilo bi potrebno pažljivije pratiti pacijente nakon Bankarta i dati im intenzivniju rehabilitaciju, kako bi se pokušala prevladati ova razlika u ponovnim dislokacijama nakon 2 godine.

Referenca

Kukkonen, J., Elamo, S., Flinkkilä, T., Paloneva, J., Mäntysaari, M., Joukainen, A., … i Aarimaa, V. (2022). Artroskopski Bankart u odnosu na otvoreni Latarjet kao primarni operativni tretman za traumatsku anteroinferiornu nestabilnost u mladih muškaraca: randomizirano kontrolirano ispitivanje s dvogodišnjim praćenjem. British Journal of Sports Medicine ,56 (6), 327-333.