Ellen Vandyck
Voditelj istraživanja
Nema sumnje u dobrobit vježbi jačanja kod osoba s osteoartritisom. Osnovani su i istraženi mnogi pokusi i programi vježbanja. Većina njih prije svega cilja na kvadricepse, abduktore kukova i listove. Smatra se da poboljšanje sile četveroglavaca smanjuje opterećenje zglobova koljena, poboljšava snagu potkoljenice, poboljšava sposobnost hodanja i kontrolira Trendelenburgov hod poboljšavajući snagu abduktora kuka. Ali što je s aduktorima? Autori su imali za cilj istražiti učinke dodavanja jačanja aduktora kuka multimodalnom programu vježbanja za osobe s osteoartritisom koljena (OA).
U ovom randomiziranom kontroliranom ispitivanju bili su uključeni bolesnici između 50 i 80 godina s OA koljena. Kriteriji za uključivanje koji su morali biti ispunjeni bili su:
Intervencije paralelnog ispitivanja s dvije ruke sastojale su se od grupe koja je izvodila vježbe aduktora kuka i grupe koja je izvodila vježbe aduktora kuka uz multimodalni program treninga koji se sastojao od zagrijavanja, istezanja, tibiofemoralne i patelofemoralne mobilizacije te jačanja mišića koljena i lista. . Ove vježbe bile su pod nadzorom fizioterapeuta i izvodile su se pojedinačno dva puta tjedno tijekom 6 tjedana. Svaka je sesija u prosjeku trajala 60 minuta, a vježbe su se izvodile u tri serije od 8-12 ponavljanja i Borgovom ocjenom percipiranog napora (RPE) od 60-80%.
Početna opterećenja odabrana su na temelju sposobnosti sudionika da izvrše 8-12 ponavljanja određene vježbe pri Borg intenzitetu od 60-80%. Progresije od 2-10% su napravljene nakon što je sudionik bio u stanju izvesti najmanje 14 ponavljanja u posljednjoj seriji ili kada je percipirani Borg napor bio ispod 60%. Ovo se čini učinkovitim napredovanjem i metodom jednostavnom za primjenu u kliničkoj praksi. Jednako tako, kada su se simptomi pogoršali s korištenjem sve većih opterećenja, broj ponavljanja u svakoj seriji je povećan kako bi se i dalje osiguralo napredovanje.
Primarni ishod od interesa bila je bol koju su prijavili pacijenti na NRS ljestvici i KOOS podljestvicama boli i svakodnevnih životnih aktivnosti nakon 6-tjednog praćenja. U slučaju bilateralne simptomatologije, za procjenu ishoda korišten je najsimptomatičniji ud.
Ukupno je 66 pacijenata bilo uključeno i jednako randomizirano u skupinu za jačanje aduktora kuka ili abduktora kuka. U obje skupine bilo je više žena nego muškaraca. Prijavljeno pridržavanje liječenju bilo je visoko s prosječno 10,9 (+/-1,8) u grupi abduktora i 10,8 (+/- 2,1) sesija u skupini aduktora. Ova razlika nije bila značajna pa se smatralo da su pridržavanje liječenja obje skupine jednako.
Nakon 6-tjednog programa, obje su skupine poboljšale primarne rezultate, ali nije uočena razlika između skupina. To je bilo slično sekundarnim ishodima, gdje također nije uočena razlika između skupine abduktora i aduktora. Također, obje grupe su pokazale sličan ukupan rad tijekom sesija. To je izračunato množenjem broja serija, ponavljanja i RPE (i opterećenja u vježbama s utezima).
Poboljšanje unutar skupine nije ispitivano jer je ispitivanje željelo usporediti skupinu koja je vježbala aduktore i abduktore. Međutim, nakon pregleda prijavljenih promjena na NRS-u, obje su skupine postigle smanjenje boli od gotovo 3 boda što se može smatrati klinički značajnim poboljšanjem. Isto i za drugi primarni ishod KOOS-bol, gdje je postignuto povećanje od približno 20 bodova.
Na temelju grafikona ukupnog radnog opterećenja u nastavku, vizualno možemo vidjeti povećanja ukupnog radnog opterećenja, odražavajući progresiju vježbanja tijekom tjedana. Grafikoni za ukupnu ekstenziju koljena, fleksiju, triceps surae i radno opterećenje pri čučnju pokazali su istu evoluciju kao grafikon prikazan ovdje u nastavku.
Autori u svom uvodu dovode u pitanje relevantnost poboljšanja uočenih dodavanjem vježbi jačanja kukova u rehabilitaciju OA koljena. Budući da se uočena poboljšanja mogu više povezati s povećanom dozom vježbi nego s učinkom vježbi za kukove, autori su htjeli usporediti 2 takva programa vježbi s jednakom dozom. Doista, obje su se skupine poboljšale i nije bilo razlike između jačanja abduktora i aduktora. Stoga, barem u ovoj studiji, čini se da poboljšanja više ovise o dozi, ali kako nije uključena skupina s niskom dozom, to se ne može potvrditi.
Izbor dodavanja jačanja aduktora kuka može se činiti pomalo čudnim, ali temeljio se na činjenici da su kod osoba s OA koljena primijećena oštećenja u snazi adukcije kuka u usporedbi sa zdravim kontrolnim osobama te na povezanosti slabosti adukcije i progresije koljena OA.
Vježbe su se izvodile u otvorenom i zatvorenom kinetičkom lancu te je bio dopušten puni ROM. Kako bi se olakšalo izvođenje vježbi, bilo je dopušteno smanjiti ROM kada su rezultati boli premašili 3/10. Umjesto strogih kriterija progresije, progresije su bile posredovane razinama boli. Mislim da bi ovo mogao biti učinkovit način za postizanje ciljeva rehabilitacije, posebno kod starijih osoba koje se ne bave ili malo bave sportom/tjelovježbom. Umjesto da ih odvrati, ovo je ispitivanje pokušalo uskladiti sposobnost pojedinca s napredovanjem. Početi nisko i napredovati visoko može se činiti ostvarivijim u njihovoj percepciji, a to zauzvrat može utjecati na pridržavanje i završetak ispitivanja, po mom mišljenju. Kako navode i autori, “percepcija prakticiranja tjelesnih vježbi u većem obimu također može promijeniti način suočavanja”.
Prijavljeno pridržavanje liječenja bilo je visoko u obje skupine, pa se čini da se dodavanje jačanja aduktora kuka općenito dobro podnosilo i izvedivo. Povrh toga, nisu prijavljeni nikakvi štetni događaji. To može biti posljedica upotrebe Upitnika o spremnosti za tjelesnu aktivnost, koji je procijenio postoje li kontraindikacije za terapiju vježbanjem prije početka ispitivanja.
U dijelu o statističkoj analizi spomenuto je da je Shapiro-Wilkov test korišten za provjeru normalnosti distribucije podataka. Međutim, nigdje u članku nisu navedeni rezultati ove analize. Nakon vizualnog pregleda, čini se da su obje skupine usporedive na početku.
Ovaj RCT odgovara nekoliko zahtjeva ispitivanja kao što su učinkovito zasljepljivanje procjenitelja, prospektivna registracija, izračun veličine uzorka koji je prethodno obavljen i randomizacija od strane istraživača koji nije uključen u prikupljanje podataka. Fizioterapeuti su educirani tijekom četiri sastanka tako da se može pretpostaviti da su postupci ispitivanja bili učinkovito standardizirani. Podaci su analizirani na temelju namjere liječenja kako bi se uzeli u obzir subjekti izgubljeni zbog praćenja (ukupno 3).
Za mene je bilo pomalo iznenađujuće da sudionici nisu bili spriječeni u izvođenju drugih tjelesnih vježbi tijekom trajanja tretmana. U kontroliranim ispitivanjima, ovo je pristup koji se često koristi za smanjenje utjecaja zbunjujućih varijabli na mjerenje ishoda. Nije navedeno koji je postotak sudionika sudjelovao u vježbanju izvan opsega ove studije i stoga se ne može utvrditi potencijalni utjecaj toga na ishode. Isto je vrijedilo i za pridržavanje programa vježbanja kod kuće.
Nije bilo razlike u ishodima boli nakon 6 tjedana između skupine koja je primala aduktore i grupe koja je primala vježbe jačanja abduktora. Oba se pristupa mogu kombinirati za OA koljena. Važno je napomenuti da je pridržavanje liječenja bilo visoko, što može značiti da je program bio izvediv. Također, tijekom 12 tjedana, opterećenje se postupno povećavalo i to se dobro podnosilo. Dakle, dodavanje jačanja aduktora kuka multimodalnom pristupu u OA koljena može biti moguće.
Pogledajte ovo BESPLATNO video predavanje o prehrani i središnjoj senzibilizaciji od strane europskog broj 1 istraživača kronične boli Joa Nijsa. Koju hranu bi pacijenti trebali izbjegavati vjerojatno će vas iznenaditi!